Srpska nacionalna svijest u Crnoj Gori i Hercegovini tokom XIX vijeka nije bila ograničena isključivo na pravoslavno stanovništvo. Istorijski izvori svjedoče da je srpski nacionalni identitet bio prisutan i među dijelom katolika i muslimana, dok su ga vladari Crne Gore, posebno knjaz, a kasnije kralj Nikola Petrović, isticali kao zajedničko nasljeđe ljudi različitih vjeroispovijesti. Jedno od najupečatljivijih svjedočanstava takvog shvatanja predstavlja proglas iz 1876. godine, kojim se crnogorski vladar obratio hercegovačkim muslimanima, nazivajući ih svojom braćom i ističući njihovo srpsko porijeklo. O ovom istorijskom dokumentu danas piše i portal IN4S.
Istorija Crne Gore i Hercegovine pokazuje da nacionalna i vjerska pripadnost nijesu uvijek bile istovjetne. U vrijeme nacionalnih oslobodilačkih pokreta XIX vijeka, srpska nacionalna ideja obuhvatala je i stanovništvo različitih vjeroispovijesti, a pojedini istaknuti katolici i muslimani javno su isticali svoju srpsku pripadnost.
Takvo shvatanje nije predstavljalo izuzetak u evropskim okvirima. I kod brojnih drugih naroda nacionalni identitet nije bio uslovljen pripadnošću jednoj vjerskoj zajednici. Međutim, na prostorima Crne Gore, Hercegovine i šireg Balkana, tokom burnih istorijskih procesa, vjerska i nacionalna pitanja vremenom su dobijala sve izraženiju političku dimenziju.
Poslije Drugog svjetskog rata, u socijalističkoj Jugoslaviji, došlo je do značajnih promjena u nacionalnoj politici, institucionalnom uređenju i zvaničnom priznavanju pojedinih nacionalnih identiteta. Dio srpske javnosti i istoričara te procese tumači kao politički inženjering i sistematsko potiskivanje srpskog nacionalnog osjećanja, dok druga tumačenja naglašavaju razvoj posebnih nacionalnih identiteta i pravo stanovništva na samoodređenje.
I pored svih tih promjena, srpska nacionalna pripadnost ni danas nije isključivo vezana za pravoslavnu vjeru. U Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i drugim zemljama regiona i dalje postoje katolici i muslimani koji se slobodno i nedvosmisleno izjašnjavaju kao Srbi.
O takvim primjerima „Barski portal“ je u više navrata pisao, ukazujući na istorijsko nasljeđe srpskog nacionalnog identiteta među pripadnicima različitih konfesija.
Knjaz Nikola: Muslimani su naša braća, jer njihovim žilama teče srpska krv
Upravo o takvom shvatanju nacionalne pripadnosti svjedoči proglas knjaza Nikole Petrovića iz 1876. godine, koji danas podsjećanjem na ovaj dokument aktuelizuje portal IN4S.
U vrijeme ratnih sukoba sa Osmanskim carstvom i borbe za oslobođenje Hercegovine, crnogorski vladar obratio se stanovništvu ovog područja, posebno izdvajajući muslimane, kojima je uputio poziv na zajedništvo i oslobođenje.
Na početku obraćanja naglasio je da se obećanja data hrišćanskom stanovništvu u potpunosti odnose i na muslimane.
Knjaz Nikola podsjeća da su njihovi preci primili islam u doba osmanske vladavine i da su nekadašnje povlastice, koje su uživali u tom sistemu, vremenom nestale.
On ocjenjuje da je osmanska vlast postepeno oduzimala i muslimanskom stanovništvu raniji položaj i privilegije, te da su i oni počeli da osjećaju teret osmanske uprave.
Prema njegovim riječima, da nije nastupio trenutak oslobođenja, i muslimansko stanovništvo Hercegovine ubrzo bi se našlo u položaju potpune potčinjenosti, slično hrišćanskoj raji.
Međutim, najznačajniji dio proglasa, posmatrano iz ugla nacionalne istorije, predstavlja neposredno obraćanje muslimanima u kojem knjaz Nikola naglašava da ih, uprkos različitoj vjeri, smatra pripadnicima istog naroda.
U tekstu proglasa stoji:
„Muhamedanci! I ako ste druge vjere vi ste braća naša, jer u žilama vašijem teče srpska krv.“
Ova rečenica posebno je značajna jer nedvosmisleno pokazuje kako je crnogorski vladar razumio odnos vjere i nacionalne pripadnosti.
Za Nikolu Petrovića, prema njegovim riječima, prihvatanje islama nije značilo i gubitak srpskog porijekla. On je muslimane Hercegovine posmatrao kao dio šire narodne zajednice, sa kojom dijele istorijske korijene, jezik i nasljeđe.
Upravo zato im je obećavao oslobođenje pod istim uslovima kao i hrišćanskom stanovništvu.
Jedan zakon za sve i nepovredivost islamske vjere
Pored isticanja srpskog porijekla, knjaz Nikola je posebnu pažnju posvetio pitanju vjerskih sloboda i ravnopravnosti.
U proglasu je poručio da će u oslobođenoj Hercegovini muslimani živjeti slobodno, pod zakonom koji će biti jednak za sve stanovnike.
Posebno je naglasio da njihova vjera neće biti ugrožena.
„U vjeru vašu kao u svetinju neće niko ticati.“
Ova poruka pokazuje da je crnogorski vladar nastojao da muslimansko stanovništvo uvjeri kako borba protiv Osmanskog carstva nije istovremeno i borba protiv islamske vjere.
On je naglasio da lično jemči za zaštitu njihovih vjerskih prava, pozivajući se na dotadašnje iskustvo muslimana koji su boravili u Crnoj Gori i koji su, prema njegovim tvrdnjama, uživali bratski prijem, pomoć i uvažavanje.
Tako je u proglasu nacionalno zajedništvo povezao sa obećanjem vjerske tolerancije, ističući da oslobođenje treba da donese pravedniji položaj svim stanovnicima Hercegovine.
Poziv da ne ratuju protiv svoje jednokrvne braće
Knjaz Nikola potom je pozvao muslimane da ne podižu oružje protiv hrišćanskog stanovništva Hercegovine.
On je ukazao da bi njihovo međusobno ratovanje bilo suprotno zajedničkom porijeklu i interesima naroda.
U proglasu je posebno upotrebio izraz „jednokrvna braća“, čime je ponovo naglasio svoje shvatanje nacionalne i istorijske povezanosti muslimana i hrišćana.
Onima koji nijesu bili spremni da se pridruže borbi protiv Osmanlija ponudio je mogućnost da ostanu mirni i neutralni.
Za takvo držanje obećao im je zaštitu života i imovine.
Istovremeno, upozorio je da će prema onima koji se oružano suprotstave njegovoj vojsci morati postupati kao prema neprijateljima. To pokazuje da je proglas, pored nacionalne i pomiriteljske poruke, imao i neposredan ratni i politički cilj.
Ipak, Nikola je izrazio nadu da do takvog sukoba neće doći.
U završnici obraćanja istakao je želju da među stanovnicima Hercegovine, bez obzira na njihovu vjeru, zavlada istinsko bratstvo, iz kojeg će proisteći sloboda i napredak.
Istorijska poruka o srpstvu koje nije bilo ograničeno pravoslavljem
Proglas iz 1876. godine ima posebnu vrijednost za razumijevanje nacionalne ideologije knjaza Nikole Petrovića i njegovog odnosa prema stanovništvu Hercegovine.
On potvrđuje da je crnogorski vladar srpski nacionalni identitet posmatrao kao širu istorijsku i narodnu kategoriju, koja nije morala biti uslovljena pripadnošću pravoslavnoj crkvi.
U tom smislu, njegove riječi predstavljaju važno svjedočanstvo vremena u kojem su srpsko nacionalno osjećanje i pripadnost različitim vjeroispovijestima mogli postojati istovremeno.
Istovremeno, važno je razlikovati politička shvatanja jednog vladara od ličnog nacionalnog opredjeljenja svakog stanovnika tog doba. Proglas pokazuje kako je Nikola razumio nacionalno porijeklo hercegovačkih muslimana, ali ne dokazuje da su svi oni dijelili isto nacionalno osjećanje.
Upravo zato je ovaj dokument značajan za istorijsko istraživanje, jer omogućava neposredan uvid u ideje koje su oblikovale politiku Crne Gore u drugoj polovini XIX vijeka.
Njegova poruka o zajedničkom porijeklu, vjerskoj slobodi i ravnopravnosti i danas može biti predmet ozbiljnog istorijskog i društvenog razmatranja.
Proglas knjaza Nikole iz 1876. godine ostaje vrijedan istorijski izvor, ne samo za proučavanje oslobodilačkih ratova već i za razumijevanje složenih odnosa nacionalnog i vjerskog identiteta u Crnoj Gori i Hercegovini.