Statistika koja ledi krv: Kancer razara građane Crne Gore, zdravstveni sistem bez rješenja
Jučerašnje riječi ministra zdravlja Vojislava Šimuna uznemirile su javnost više nego bilo koja statistika posljednjih godina. Podaci koje je saopštio – da je u Crnoj Gori tokom 2022. godine registrovano 2.739 slučajeva malignih bolesti i 1.535 smrtnih ishoda – zvuče kao tihi alarm koji neprestano zvoni. To znači da svakog dana sedam ljudi sazna da boluje od raka, a četiri izgube život. Za zemlju ove veličine, to je poražavajuća i teška činjenica.
Ministar Šimun ove brojke je iznio prilikom predstavljanja Programa prevencije i kontrole malignih bolesti za period 2026–2028. godine. Naglasio je da je riječ o strateškom dokumentu kojim se definišu prioriteti, ciljevi i mjere za smanjenje tereta malignih bolesti i unapređenje kvaliteta života oboljelih. Govorio je o tzv. "skrining" programima, o značaju ranog otkrivanja, o odgovornosti države.
Međutim, iza tih formulacija ostaje ključno pitanje – kada će građani vidjeti konkretno unapređenje uslova liječenja? Kada će onkološki pacijenti osjetiti da sistem radi brže, efikasnije i dostupnije? Nije se čulo kada će biti prošireni kapaciteti, kada će biti obezbijeđena šira dostupnost savremenih terapija, kada će se smanjiti liste čekanja i ubrzati dijagnostika. Strategije su važne, ali ljudi koji se danas liječe traže odgovore u sadašnjosti, a ne u dokumentima koji se odnose na budućnost.
Direktor Institut za javno zdravlje Crne Gore Ivan Samardžić istakao je da prevencija zahtijeva angažman cijelog društva. To je nesporno. Ali prevencija ne može biti jedini odgovor ako broj oboljelih raste ili ostaje na visokom nivou. Svakodnevni život pokazuje da se sve više konzumira industrijski prerađena hrana, puna aditiva, konzervansa i šećera. Stres, zagađenje vazduha i vode, sjedeći način života – sve su to faktori koji ostavljaju traga na zdravlje nacije.
Istovremeno, u javnosti već decenijama postoji duboka sumnja da posljedice bombardovanja 1999. godine od strane NATO pakta nijesu do kraja istražene. Tokom agresije na Srbiju i Crnu Goru, odnosno tadašnju Sr Jugoslaviju, masovno je korišćena municija sa osiromašenim uranijumom. Iako Crna Gora nije bila izložena istom intenzitetu udara kao pojedini dijelovi Srbije, naročito njena pokrajina Kosovo i Metohija, pitanje dugoročnih posljedica i dalje izaziva zabrinutost, posebno ako se zna da je na KiM daleko najveći procenat oboljelih i preminulih od raka zadnjih 26 godina, a svakako valja podsjetiti na geografsku odnosno fizičku blizinu Crne Gore i Kosmeta. Sve je više naučno dokazanih činjenica o direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi NATO bombardovanja sa porastom oboljevanja, i to više nisu samo sumnje i strahovi.
Alternativne terapije
Kada statistika postane svakodnevica, ljudi počinju da traže odgovore i van institucionalnog sistema.
Sve je više onih koji se, pored zvanične terapije ili ponekad umjesto nje, okreću prirodnim preparatima, biljnim čajevima, specijalnim režimima ishrane i različitim alternativnim metodama. U javnosti se mogu čuti i tvrdnje da određeni potencijalno djelotvorni prirodni pristupi nijesu dovoljno istraženi ili da se o njima nedovoljno govori jer ne donose profit velikim farmaceutskim sistemima. Mora se priznati, za takve tvrdnje u praksi je sve više dokaza, premda, logično, medicinska struka upozorava da odustajanje od "dokazanih" terapija može imati ozbiljne posljedice.
Suština problema je u nepovjerenju i strahu. Kada svakoga dana četiri porodice izgube nekoga, teško je ostati ravnodušan. Građani očekuju više od statistike i programskih dokumenata – očekuju jasne rokove, vidljiva ulaganja, konkretne rezultate. Borba protiv malignih bolesti mora biti više od deklarativne posvećenosti. Ona mora značiti manje dijagnoza, manje smrtnih ishoda i više nade da će sistem biti jači od bolesti koja odnosi previše života.
D. Obradović
