Ko je dozvolio da nestane 5.000 kvadrata zelenila u srcu Bara?

Autor: djora 0 Ostavite komentar

Baru prijeti da ostane bez još jednog dijela zelenila. Tamo gdje je planskim dokumentom predviđena zelena površina od oko 5.000 kvadratnih metara, danas se, prema tvrdnjama stanara obližnjih zgrada, nalaze makadamski prolaz i prostor koji se koristi za parkiranje. I sve to nadomak strogog centra grada.

Na problem su ukazali stanari Požarevačke ulice, a o njihovim primjedbama pisale su poslednjih dana „Vijesti“, čiji tekst je bio povod da se ova tema dodatno otvori. Fokus ove priče je na onome što građani s pravom pitaju – ko je dozvolio da javna zelena površina bude pretvorena u makadamski put i parking i zašto niko na to nije reagovao?

Riječ je o parceli UP Z4 u Makedonskom naselju, koja je planskim dokumentom „Topolica – Bjelići“ predviđena kao zelena površina. Prema podacima navedenim u tekstu „Vijesti“, riječ je o prostoru od oko 5.000 kvadratnih metara.

Na papiru – zelena površina.

Na terenu – slika koja, kako ukazuju stanari, sve manje ima veze sa zelenilom.
I upravo tu počinje problem koji ne bi smio da se završi samo na prepucavanju između građana, investitora i nadležnih službi.
Kada zelena površina postane putStanari Požarevačke ulice traže da se utvrdi ko je odgovoran za uništavanje zelene površine, ali i ko je dozvolio njeno korišćenje kao pristupnog puta i prostora za vozila.
U obraćanju koje su uputili Opštini Bar, Komunalnoj policiji, nadležnim inspekcijama i Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, oni navode da je prostor namijenjen odmoru građana, očuvanju mikroklime i bezbjednom boravku djece pretvoren u makadamski prolaz.
Posebno ističu da je riječ o državnoj imovini kojom raspolaže Opština Bar.
Ako je tako, onda pitanje više nije samo: ko je nasuo makadam?
Pitanje je: ko je dozvolio da se to dogodi?
I još važnije – ko je trebalo da spriječi da se to dogodi?
Stanari tvrde da su se u više navrata obraćali Komunalnoj policiji i inspekcijama, pokušavajući da problem riješe bez javnog pritiska i protesta.
Kako navode, odgovora i konkretne reakcije nije bilo.
Ako su njihove tvrdnje tačne, onda se mora postaviti pitanje zbog čega je institucionalna reakcija izostala.
Jer građanin ne bi trebalo da bude prinuđen da organizuje protest da bi država zaštitila javnu zelenu površinu.
Investitor: Put nije napravila naša kompanijaU cijelu priču uključena je i kompanija „RTM Group“, koja na susjednoj parceli gradi objekat.
Iz te kompanije su za „Vijesti“ odbacili odgovornost za nastanak spornog puta.
Kako su naveli, njihov projekat ne predviđa nikakvu saobraćajnicu, parking ili drugi sadržaj na UP Z4. Prema njihovom objašnjenju, pristup njihovom objektu predviđen je sa druge strane, u skladu sa planskom dokumentacijom i građevinskom dozvolom.
Ipak, iz kompanije priznaju da je tokom izvođenja radova mehanizacija njihovih izvođača koristila postojeći neformalni prolaz preko manjeg dijela UP Z4, u dužini od oko 20 metara.
Njihov stav je da taj prolaz nije napravila „RTM Group“, već da postoji najmanje 15 godina.
U prilog tome navode ortofoto snimke Geoportala, na kojima se, prema njihovim riječima, taj prolaz može uočiti na snimcima iz više godina, uključujući 2011, 2017, 2018. i 2025. godinu.
Kompanija je, međutim, saopštila i da je spremna da o svom trošku sanira eventualnu štetu nastalu prolaskom njihove mehanizacije, kao i da će prestati da koristi taj prostor ako nadležni organi to nalože.
To je stav investitora i njega svakako treba uvažiti.
Ali onda ponovo dolazimo do institucija.
Ako put postoji 15 godina, zašto je 15 godina postojao na zelenoj površini?
Ako je postojao bez dozvole – zašto nije uklonjen?
Ako je postojao uz prećutno odobravanje – ko ga je prećutno odobrio?
A ako nije bilo ni dozvole ni odobrenja – gdje su bile inspekcije?
To su pitanja na koja ne mogu odgovoriti ni stanari, ni novinari, ni investitor.
Na njih moraju odgovoriti nadležni organi.
Plan kaže jedno, stvarnost pokazuje drugoOvdje je možda i najveći problem.
Planska dokumentacija određuje jednu namjenu prostora, a stvarnost na terenu pokazuje nešto sasvim drugo.
Ako je UP Z4 zelena površina, onda ona ne može postati parking samo zato što je nekome tako pogodnije.
Javni prostor ne bi smio da bude ničiji „višak“ koji će se koristiti dok nikome ne smeta.
Jer kada jednom prođe kamion, onda prođe bager. Kada prođe bager, dođe parking. Kada se napravi parking, neko će reći da je tu „oduvijek bilo tako“.
A onda se jednog dana više niko neće ni sjećati da je tu trebalo da bude zelena površina.
To je scenario koji Bar ne smije da dozvoli.
Baru treba zeleno, a ne još betonaBar je grad koji se posljednjih godina intenzivno gradi.
Nove zgrade niču jedna za drugom, slobodnih površina je sve manje, saobraćaj je sve opterećeniji, a tokom ljetnjih mjeseci visoke temperature dodatno pokazuju koliko su gradovima potrebni drveće, parkovi i zelene površine.
U takvom gradu svaki kvadratni metar zelenila ima vrijednost.
Posebno kada je u pitanju prostor u stambenom naselju, koji građani koriste kao mjesto za odmor, boravak i igru djece.
Zato nije dovoljno reći da će se „eventualna šteta“ sanirati.
Treba spriječiti da se zelena površina uopšte uništava.
Treba reagovati prije nego što makadam postane trajno stanje.
Treba postaviti jasne granice između privatnog interesa i javnog prostora.
I treba pokazati da u Baru planska dokumentacija nije samo papir koji se vadi kada treba dobiti građevinsku dozvolu, već nešto što se mora poštovati i kada je u pitanju zaštita javnog interesa.
„Evropski put“ počinje od uliceStanari su u svom obraćanju nadležnima ukazali i na evropske standarde, zaštitu životne sredine i obaveze Crne Gore u procesu pristupanja Evropskoj uniji.
Možda sve to zvuči veliko za jedan makadamski put u barskom naselju.
Ali, zapravo, nije.
Jer evropski standardi životne sredine ne počinju u Briselu.
Počinju u našem dvorištu.
Počinju tamo gdje neko odluči da neće dozvoliti da se park pretvori u parking.
Počinju onda kada inspektor izađe na teren umjesto da čeka da građani pišu deset dopisa.
I počinju onda kada se javni interes zaštiti i od velikog investitora i od malog nesavjesnog vozača.
Zato je potpuno ispravno insistirati na tome da se utvrde činjenice.
Šta sada treba da urade nadležni?Ne trebaju nam nova obećanja, komisije bez rezultata i prebacivanje odgovornosti.
Potrebno je da nadležne službe izađu na lice mjesta, utvrde faktičko stanje, provjere plansku dokumentaciju, katastarske podatke, način korišćenja parcele i sve dozvole koje se odnose na okolne radove.
Potrebno je utvrditi ko je i kada napravio, koristio ili proširio sporni prolaz.
Potrebno je utvrditi da li je bilo nedozvoljenog zauzimanja javne površine.
I, ukoliko jeste – ko je za to odgovoran.
A nakon toga, stvar bi trebalo da bude vrlo jednostavna:
zelena površina mora biti vraćena zelenoj namjeni.
Ukoliko je dio terena uništen, potrebno ga je sanirati, ukloniti nasuti materijal, obnoviti zemljište, ponovo ozeleniti prostor i, gdje je to moguće, zasaditi novo drveće.
Ako je problem u tome što se prostor godinama koristi kao prolaz i parking, onda treba postaviti fizičke prepreke – stubiće, žardinjere ili drugo adekvatno rješenje – kako bi bilo jasno da zelena površina nije saobraćajnica.
Da ne bude: „Tako je bilo godinama“Ovo je možda i najvažnija poruka cijele priče.
Argument da nešto postoji 15 godina nije argument da treba da postoji i šesnaeste.
Ako je nešto nezakonito ili suprotno namjeni prostora, vrijeme ne pretvara nezakonitost u zakonitost.
Naprotiv.
Ponekad upravo činjenica da nešto godinama nikome nije smetalo predstavlja najbolji dokaz da institucije nisu radile ono što su morale.
I zato ovaj slučaj ne treba završiti tako što će se jednog dana makadam malo poravnati, a problem zaboraviti.
Treba ga riješiti trajno.
Zbog stanara Požarevačke ulice.
Zbog djece koja tu žive.
Zbog svih građana Bara.
I, na kraju, zbog samog grada.
Jer Bar ne smije postati grad u kojem se svaka slobodna površina posmatra kao prilika za novu zgradu, novi parking ili novi prilaz.
Nije svaki prazan kvadrat – prazan kvadrat.
Neke površine moraju ostati prazne upravo zato da bi na njima bilo drveća, trave, vazduha, hlada i prostora za ljude.
Ako danas dozvolimo da nestane jedna zelena površina, sjutra će nestati druga.
I onda će biti kasno da pitamo ko je dozvolio da Bar ostane bez zelenila.
Zato nadležni sada imaju priliku da pokažu da javni interes zaista postoji i da nije samo fraza sa papira.
Neka izađu na teren, kažu šta se dogodilo, utvrde ko je odgovoran i vrate zelenu površinu građanima.
Da ova priča ne bi jednog dana postala samo još jedan primjer kako je u Baru pred očima institucija nestao komad grada koji je trebalo da pripada svima.

Foto: "Vijesti"