Koliko košta kada vam nezakonito oduzmu posao, kada vas danima razvlače po medijima, kada vam naruše ugled koji ste gradili decenijama, kada vam se naruši zdravlje, kada vam dijete prolazi kroz golgotu zajedno sa vama i kada postanete meta javnog linča?
Prema presudi Osnovnog suda u Baru, koju je donijela sudija Vera Femić, odgovor je – nula evra.
Učiteljica Rada Višnjić, naime, izgubila je spor protiv OŠ „Jugoslavija“ iz Bara u kojem je tražila naknadu štete zbog povrede časti, ugleda i psihičkog integriteta nakon događaja koji su godinama bili predmet javnih rasprava u Crnoj Gori.
Ono što ovu presudu čini posebno kontroverznom jeste činjenica da se u samom obrazloženju navodi da je Višnjićeva pretrpjela ozbiljne psihičke posljedice. Sud je razmatrao nalaz vještaka psihijatrijske struke koji je konstatovao duševne bolove, stres, anksioznost, povlačenje iz društvenog života i potrebu za liječenjem. Sud je takođe utvrdio da je njeno razrješenje sa funkcije vršioca dužnosti direktora ranije poništeno kao nezakonito od strane Višeg suda u Podgorici.
Ipak, uprkos tome, Osnovni sud je zaključio da nije dokazano da su za nastalu štetu odgovorni škola i njeni predstavnici.
U sporu su se kao ključni akteri pominjali sama Rada Višnjić, OŠ „Jugoslavija“, tadašnja direktorka Biljana Vukmanović, Ministarstvo prosvete, kao i više medija koji su izvještavali o čitavom slučaju. U spisima se pominje i raniji postupak protiv Duraković Sakiba, koji je pravosnažno osuđen zbog neovlašćenog prikupljanja i korišćenja ličnih podataka Višnjićeve. Upravo tu Rada Višnjić vidi najveću nepravdu.
„Sud je prihvatio da sam prošla kroz pakao, da sam imala ozbiljne zdravstvene i psihičke posljedice, da sam bila izložena javnom linču i da je moje razrješenje bilo nezakonito, ali je na kraju zaključio da niko za to nije odgovoran“, kazala je ona za "Barski portal" nakon donošenja presude.
Posebno je ogorčena što je, osim što nije dobila traženu satisfakciju, obavezana da plati i 1.542,75 evra sudskih troškova.
Prema njenim riječima, ovo nije samo borba za nju lično, već i pitanje odnosa institucija prema prosvjetnim radnicima, ženama i svima koji se nađu pod udarom javne osude.
Zbog toga je uputila javni poziv nevladinim organizacijama, udruženjima za zaštitu ljudskih prava i organizacijama koje se bave zaštitom prava žena da se oglase povodom ovog slučaja.
„Ako žena koja je dobila nezakonit otkaz, koja je prošla kroz javni linč, prijetnje, narušeno zdravlje i višegodišnju stigmatizaciju ne može dobiti pravdu, onda je ovo pitanje koje se tiče svih“, smatra Višnjićeva.
Ona je najavila žalbu Višem sudu, uvjerena da će drugostepeni postupak dati drugačiji pravni odgovor na pitanja koja su ostala otvorena u prvostepenoj presudi.
Ukoliko ne dobije satisfakciju u Crnoj Gori, kaže da je spremna da pravdu traži i pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.
Slučaj Rade Višnjić tako ni nakon skoro šest godina nije dobio konačni epilog. Naprotiv, presuda Osnovnog suda u Baru otvorila je nova pitanja: može li se priznati da je neko pretrpio teške duševne bolove i ozbiljne posljedice, a da se istovremeno utvrdi da za to niko nije odgovoran, i kolika je cijena ljudskog dostojanstva kada institucije kažu da je ona – nula evra?