Momčilo Momo Milanović iz Loznice, koji je u ovom gradu bio policajac, već nekoliko mjeseci, na ime građevinskih usluga, na prevaru uzima novac ljudima na Crnogorskom primorju.
Radio je na nekoliko objekata, kako se ispostavilo, na divlje. Ubrzo se ispostavilo i da to nije njegova osnovna djelatnost. Njegava osnovna djelatnost je – prevara. Koristeći hroničnu nestašicu radnika na građevinskom tržištu Crne Gore, on bi dogovorio posao, uzeo akontaciju na ime kupovine materijala i onda ga ili ne bi završio ili ga ne bi ni započeo, da bi konačno prestao da se javlja na telefonske pozive i poruke.
Nekoliko njegovih žrtava tokom januara prijavilo ga je Centru bezbjednosti Bar. Među njima sam i ja. Zato sve ovo i znam. Doduše, dobro sam i prošao kako su drugi. Recimo, za račun radova koje je dogovorio sa firmom „Vuk fiš“ iz Bara, i na njen račun, na stovarištima „Cerovo“ i „E-plus“ preuzimao je građevinski materijal i – prodavao ga. Od ove firme je pozajmio i automobil da bi prevozio radnike, pa je i njega prodao, u Ulcinju.
Milanović je, takođe, prevario i nekoliko preduzimača i više radnika, kojima nije isplatio novac koji su zaradili.
U prevari mu pomaže i žena sa kojom živi: Jelena, po rodu Bojić, a po mužu Vučetić. Ona je sa njim sa svoje dvoje djece, od kojih je jedno školsko.
I pored svega ovoga, on nije dostupan Policiji i Tužilaštvu. Viđaju ga ljudi po Baru i Ulcinju, ali Policiji i Tužilaštvu nije dostupan. Doduše, pustio je bradu i natukao na glavu kačket...
Ova groteska, osim kriminalne, imao i potku koja oslikava današnje crnogorsko društvo. Zbog neažurnosti, ili nebrige, ili indiferentnosti Policije i Tužilaštva, Milanoviću je omogućeno da i dalje na prevaru uzima novac od ljudi koji su u nevolji zbog nedostatka građevinskih radnika. Takođe, jalovost Policije i Tužilaštva prećutno upućuje Milanovićeve žrtve na „alternativno“ rješenja problema – da svoj novac vrate na kriminalan način, da ovog prevaranta „gepekuju“ ili upotrijebe neki drugi metod iznude.
Jovan Plamenac