ĆUTIŠ LI, SRAMOTO? – Crna Goro, prodala si Ekrema i Miloša
Dok Ekrem Bajrović trune u podujevskoj rupi bez zakona, a Miloš Ajković leži u modricama ponižen jer je nosio svoju crnogorsku nošnju, Spajić, Milatović i Ibrahimović broje lajkove i gledaju u tuđe ambasade.
Da li Crna Gora ima vlast? Ili ima samo kolonijalne upravnike iz zapadnih ambasada?
Dok se u ćeliji kazamata u Podujevu već skoro tri godine, bez ikakve krivice, muči Ekrem Bajrović, državljanin Crne Gore, bivši policajac koji je u ratu spasavao živote, dok je na Vidovdan na Gazimestanu i dan kasnije tučen i ponižavan mladić iz Zete samo zato što je na glavi imao kapu i nošnju svojih predaka, u Podgorici se ne čuje ni miš. Samo muk i zveckanje tastatura pi-ara koji na Tviteru glume državu.
Predsjednik države Jakov Milatović –ni riječi. Predsjednik Vlade Milojko Spajić – ni riječi. Ministar inostranih poslova Ervin Ibrahimović – ni riječi. A upravo je on Ekrema Bajrovića vodio kao kandidata na svojim izbornim listama Bošnjačke stranke. Danas? Danas ga se odriče kao prokazanog, umjesto da se ponosi ovim moralnim i ljudskim gorostasom koji je spašavao živote nevinih tokom rata na KiM. To što radi crnogorska vlast nije samo ćutanje. To je kukavičluk. To je sramota. To je državna izdaja. I zna se šta istorija radi sa kukavicama i izdajnicima. Ne pamti ih, ali ih prezire.
Bajrović: Čovjek koga su prodali
Ekrem Bajrović je živio u Baru, radio, bio komšija, prijatelj, građanin. Njegova "krivica" je to što nije htio da proda zemlju i kuću u Vitomirici kod Peći. To što je imao hrabrosti da zatraži sudskim putem da mu se dio otete imovine vrati. To što je prijavio pljačku i uništavanje imovine. To što nije puzao.
Za to je uhapšen, osuđen na 12 godina, bez dokaza, bez argumenta, bez stida. Čak i tužilac Iljir Morina priznaje da je Bajrović spašavao albanske civile, ali to nikom ništa. Nije to na liniji agende. Njegov proces je farsa, njegov zatvor politički, njegova krivica – što je čovjek koji nije nikog izdao, a mogao je. Danas je njegova porodica iz medija saznala za odluku tzv. Apelacionog suda iz Prištine koji mu je potvrdio prvostepenu presudu na 12 godina zatvora. Tako surova kazna jer je spasio živote Albancima? Šta bi bilo da ih je kojim čudom ubijao ili maltretirao ?
Ajković: Cijepanje nošnje - pljuvanje po narodu
Miloš Ajković, mladić iz Zete, nije tražio ništa više od prava da bude ono što jeste. Da nosi nošnju, da stoji na Gazimestanu, da obilježi Vidovdan. Nije vikao, nije provocirao, nije mahao zastavama, samo je bio tu.
I zato su ga šiptarski teroristi, pod maskom "kosovske policije", bacili na zemlju, tukli, pocijepali mu nošnju, uzeli mu zastavu, ciljali u krst na vratu. Htjeli su da ponize njega, ali i sve ono što ta nošnja simbolizuje. I uspjeli su u nečemu — da nam pokažu koliko je Crna Gora ćutke na kolenima.
A šta radi vlast?
Spajić? On je vjerovatno bio zauzet ispijanjem espresa na nekom forumu i fotografisanjem sa pojasom "digitalne transformacije". Za njega, slučajevi kao što su Bajrović i Ajković nisu vrijedni ni objave na Instagramu. Nisu "in". Nije to IT sektor. Nije to kriptovaluta. To je narod, i to njega ne zanima.
Jakov Milatović? Čovjek koji se obraća mladima spotovima i praznim pričama o evropskoj budućnosti, ali nema petlje da kaže: "Ne dam svoje građane!" Ćuti kao da mu je jezik uzeo Kurti. Ćuti jer zna da je njegova politička karijera građena na trulim temeljima servilnosti prema strancima i da je slučajni predsjednik.
A Ervin Ibrahimović? Najveća moralna sramota u cijeloj priči. Čovjek koji je sjedio u istom timu političkom sa Bajrovićem, danas ne smije ni da izusti njegovo ime. Nije to diplomatija, to je izdaja. Sram te bilo, ministre! Bajrović je tvoj sunarodnik, tvoj stranački kolega, tvoj čovjek – i ti ćutiš. Ćutanje je izbor. A taj izbor govori više nego bilo koja rečenica.
Ćutanje je saučesništvo
Kad država ne štiti svoje građane, ona postaje saučesnik. Kad Vlada ćuti na nepravdu, ona je dio te nepravde. Kad predsjednik nema snage da stane uz svoj narod, onda nije predsjednik – nego dekor.
Zato Crna Gora danas nije samo kukavica. Ona je, pod ovakvim rukovodstvom, saučesnik u progonu, u teroru, u nestajanju. Saučesnik u tuđim zločinima. I ako se ne probudi – istorija će je zapamtiti kao državu koja je ćutala kada su joj građane tukli, hapsili i ubijali.
Ali mi nećemo ćutati
Mi, koji pišemo, pratimo i govorimo, nećemo dozvoliti da sve to padne u zaborav. Mi nećemo dozvoliti da se istina prekrije evropskim sponzorstvima i NVO izvještajima. Mi nećemo dozvoliti da se Ekrem i Miloš zaborave.
Oni su vaša sramota, gospodo na vlasti. Oni su vaše ogledalo. I što se više skrivate od tog ogledala – to je slika jasnija.
U ime časti, u ime istine, u ime države koju više ne prepoznajemo:
Probudi se, Crna Goro. Ako ti je išta ostalo od savjesti.
