PRIREDIO: Igor Rems
Accipe pileum pro corona
Kada želite, čak i u najboljoj nameri, da o nekoj temi koja je neverovatno kompleksna, i koja se vremenski proteže na 12 milenijuma unazad, date što je mogući najkraći i najsažetiji pregled, vidite da to postaje đavolski teško. Nadam se da oni koje interesuje ova tema imaju razumevanja. Pojmovi koji se pojavljuju u tako dugom vremenskom periodu, nalazim, da neke od njih, treba objasniti ili bar to pokušati ali i ostaviti prostor da svako za sebe donosi valjan zaključak.
Veliki francuski istraživač Siprijan Rober piše da od Baltičkog mora (ranije nazivano Srbsko more prim.autora) pa sve do Jadranskog i Egejskog u odnosu na stanovništvo je postojao kontinuitet koji je tek kasnije ispresecan stranim elementima kao što su Mađari, koje Porfirogenit naziva Turcima, i još strašnijim i krvoločnijim neprijateljem - Germanima. Žitelji svog tog ogromnog prostranstva sačinjavalo je jedinstveno slovensko stablo izneo je Rober u svom delu Slovenski svet „Le mond slave“.
Nemci su do dana danapnjeg uz Britance ostali naši najveći neprijatelji. Istorijski gledano naši veliki neprijatelji bili su protoGrci ( sve što su mogli pokrali su od Srbo arijevskih plemena-Hipoberejaca, čitaj Belastih, grčki Pelazgi, koje su zatekli kada su se doselili na Helmu, oko 1800 god. pre Hrista, odnosno današnjem Balkanu, prim. autora).
Ime Balkan prvi put je upotrebio u pismu italijanski humanist, pisac i diplomata Filippo Buonaccorsi (1437-1496) 1490-e godine. Engleski putopisac, John Bacon Sawrey Morritt (1772? – 1843 ) uveo je taj izraz – Balkan – u englesku književnost krajem 18. veka. Koncept Balkanskog poluostrva, stvorio je nemački geograf Johann August Zeune ( 1778 – 1853) 1808-e godine. Kako je vreme prolazilo, termin je dobio političke konotacije iako je nemački geograf želeo samo da napravi paralelni termin Apeninskom i Iberijskom poluostrvu.
Neverovatno je da niko ne pomene intrigantnu sličnost između Balkana i Baltika, koji u korenu reči imaju bal? Ili je to samo slučajnost? Veliki naučnik Carl Gustav Jung (1875 —1961) švajcarski psihijatar i psihoanalitičar, osnovao analitičku psihologiju, kaže da Slučajnosti ne postoje! U grupi indoevropskih jezika Sloveni su najbliži Baltičkim jezicima.
Istraživanja vezana za Vinču i Lepenski Vir pokazuju da su naši milenijumski preci zidali naselja na osnovu arhitektonike pčelinjih košnica, odnosno saća čak i sarkofazi su imali pa i današnji imaju taj oblik. Naš protoNarod nazivan je narod pčele i sekire i da je kult matice – velike boginje majke – potekao upravo odatle. U najstarijoj srpskoj legedi o stvaranju sveta važnu ulogu ima baš – pčela!
Drevni naziv za Balkan je Hem (Haimos, trački, možda: lanac) po planini na severu Trakije
U Srbiji, glavna teorija, poziva se na jednu legendu prema kojoj je planina Hem nazvana po tračkom tiraninu Hemu kog je, u dvoboju, ubio Posejdonov sin Bizas koji se smatra osnivačem grada Vizanta na Bosforu. Po drugom kazivanju, Hem je sin boga Severnog Vetra Boreje, najjačeg od svih vetrova i personifikacija tračke planine. Bio je oženjen Rodopom, koja mu je rodila sina Hebra – reka (Marica ili Hebar). Zbog svađe s bogovima, oni su pretvoreni u planine.
Radivoje Pešić kaže da „etimologija Balkana ima identičan sadržaj (s etimologijom Anadolije, od ana-majka i dolu-mnogo) jer dolazi od balk – što znači stecište, košnica i ani -majki“.
Bugari vele da je Balkan keltskog porekla, iz bal (h) kan, što bi trebalo da znači velika majka. Jedna druga bugarska teorija veli da je Balkan izvedeno iz bugarskog nacionalnog naziva, iz doba kad su se protoBugari doselili na Balkan, te da bal (h) kan znači, ustvari, bugarsko carstvo.
Da li Balkan potiče od dve reči iz turskog jezika, a to su bal – što znači med… i kan – što označava reč krv. Balkan u bukvalnom prevodu znači med i krv, što, u daljem kontekstu, ima značenje: medena zemlja natopljena krvlju… možda zbog ratova za ovo malo parče napaćene zemlje...Priča o poreklu reč Balkan ostaje otvorena.
Uz protoGrke veliki neprijatelji su bili i Rimljani, (pokrali sve od Rašana, Rasena odnosno Etruske civilizacije) iako su im protoSrbi, sa naših prostora, dali 18 imperatora. Karakteristika svih ovih neprijatelja u tim vremenima je da su našem narodu davali različita imena, dok je za srbski Narod karakteristično da su određena plemena dobijali imena po geografskim odrednicama na primer Likija (Lika, prim. autora) u maloj Aziji, bila je naseljeljena protoSrbima. Posle Trojanskog rata kao gubitnici prešli su na ove prostore. Liku u Dalmaciji naseljavaju Ličani, odnosno Srbi ili Šumadiju (Šumadinci) ili Crna Goru ( Crnogorci) i td.
Turska Imperija je bila moćna i koliko god su zla naneli našem državotvornom korpusu Turci su Srbe izuzetno poštovali i srbski jezik je bio jedan od zvanična četri jezika na turskom dvoru. I danas u Turskoj živi najmanje 10 miliona sa ovih prostora i što je najčudnije bilo je ljudi koji nisu hteli nikad da nauče turski.
Kada pogledate stare mape najčešće na obodima, limes, rimske imperije stoje Varvari, odnosno plemena „slovenskog“ porekla.
Zato Nemci nikada za Lužičke Srbe neće reći Serben kako zvanično zovu Srbe iz Srbije nego Lužičane isključivo zovu Sorben, čita se Zorben, ili su ih nazivali Vendi, Veni, Veneti, mada se i danas može naći ovaj naziv u literaturi, što je tada imalo pežorativno značenje. Za veći deo nemačkih istraživača gde podrazumevamo istoričare, arheologe, etnologe, etimologe, lingviste... ništa nije sporno ali zvanična politika sve to prećutkuje i ne želi da se upotrebnjava u njihovoj javnosti. Zato i govorimo o otrovnom uticaju Bečko-berlinske škole i Vatikana, koju „naše političke elite“ i SPC priznaju, zato smo se po njima doselili u VI/VII veku i ne priznaje se ništa pre Nemanjića! Jedan nemački istoričar se iskreno zapitao: šta bi nam ostalo kada bi Srbi tražilida im se vrati sve što smo im uzeli?
Dobrovski J.: Lužučki Srbi i Srbi sa Balkana su isti narod.
Karl von Zede: Prvo i opšte ime Slovena je bilo Serbli...(Etnografija austrijske monarhije, kljiga1, 1957g.)
Greg G. profesor u Gracu: Ime Srbi koje je ranije pripadalo svim Slovenima je sve ređe, i danas ga nose samo stanovnici Lužica i Srbije (u jednoj od svojih studija 1887)
Grim Jakob: U stvari ime Srb izgleda gramatički kao najbolje obeležje za sve narode istog porekla i jezika. Nijedno drugo Slovensko stablo nema takvu istoriju, koja bi se sa Srbskom mogla uporediti“, (u predgovoru za malu gramatiku od Vuka Karadžića od godine 1824).
Žunković D.: „Slavisti 19. i 20. veka su dokazali, da su Srbi stari narod, i da su se ranije zvali Sorabi“.
Kohel, nemački etnograf: „Ime Srbi je bilo ranije veliko obeleženje za sve Slovene“.
Bavarski geograf: „Srbska imperija je bila tako velika da su iz nje nastali svi slovenski narodi. Sloveni takođe tvrde da svoje poreklo vode od Srba“, (u jednom časopisu u Minhenu 1837).
Veljtman, A.F.: „Slovenskom narodu pripadaju i poznati Kozaci, koji takođe potiču od Srba“.
Šafarik J.: „…Ova dva naroda imaju svoj naziv iz ranijih vremena, kada su svi današnji Sloveni imali zajedničko ime i govorili jedan jezik iz koga je nastalo dvanaest“.
Maretić T.: Mnogi Nemački i Ruski istoričari su mišljenja da je Herodot pod imenom Tračani mislio na Srbe. U Herodotovo vreme su Srbi živeli u Maloj Aziji, na Balkanu i Trakiji.
U staroj istoriji kod Srba je postojalo pleme Ras, Raseni, Rasna, Rašani, čije ime ruševine gradova još danas u Trakiji i Srbiji nose, a dok se reke sa istim imenom nalaze u Indiji, Srbiji, Turskoj, Nemačkoj i nekadašnjim područjima antičke Srbije. Ime Tračani dolazi od Rašani, Trakija od Rasija. Prvo ime Slovena je bilo Srbi
Rački J.: Na početku su se svi Sloveni zvali sa vlastitim imenom Srbi, što znači rod (rođak, a stranci su kasnije, specijalno Nemci, njih nazivali Vendi/Vindi. Potpuno je jasno, kaže se da su Tračani, Skiti, Vendi, ili Veneti, Tribali, Iliri, i dr. koje Herodot u svojim delima pominje svi po redu Srbi. I za vreme Ptolomeja, Tacita, Polibija i dr. većinom se govori o Tračanima, (Vendima, Antima, Tribalima, Dardancima, Ilirima, koji su takođe bili Srbi, jer u to vreme ime Sloveni nije bilo poznato“.
Kalaj V.: Dokle god su današnji Sloveni živeli slobodno i zajedno zvali su se Sorabi, Sorbi, Srbi“ (Istorija Srba).
Valter Vist: piše da je sanskritski jezik nastao iz vendskog, ali mu ne može odrediti vreme. On tvrdi da je u Indiju došao sa severozapada, a po svim upoređivanjima jedina je mogućnost da je to bio srpski jezik. To je u saglasnosti i sa Ilijom Živančevićem, koji kaže: Sloveni su ostalim narodima dali reč.
Fresel J:Kultura Skita (Srba) i Baktrijanaca(azijskih Srba) je najstarija od svih azijskih naroda. Po tome je morao taj Narod puno ranije da postoji, jer samo tako je on mogao da dostigne tako visoki stepen kulture. Čitamo kod Justina (II,3), o pobedničkim ratovima Skita nad Egipćanima pod vođstvom Vesosisa, mislio sigurno na Sesostrisa. Ovaj je vladao oko 1394 do 1328 pre Hrista. Od istog autora se doznaje da je Azija Skitimav (Srbima), 1500 godina plaćala tribut i da ih je Nino, kralj Asirije, ove obaveze oslobodio. Ako se pretpostavi da je ovaj legendarni vladar bladao samo u 16-om beku pre Hrista, onda su Srbi Aziju morali da osvoje već krajem četri hiljadite godine pre Hrista, iz čega se vidi da su oni puno ranije morali biti veliki, mnogobrojni i samostalan narod. Da bi oni mogli izvesti ovakav ogroman ratni pohod i poduhvat, preko hiljadu kilometara, u njihovoj istočnoj otadžbini su morali biti tako mnogobrojni, da bi mogli da skupe ogromne ratne kontigente.
Strabon: U zapadnoj Aziji su živeli Srbi i Brđani-Srbobrđani. Srbi su imali u maloj Aziji veliko carstvo (oko 70 godina pre Hrista), čiji se car zvao Oblak. Bili su narod crvene kose i plavih očiju.
Šulc K. poljski istoročar: Sloveni se nisu južno od Dunava pojavili u 6-om veku već su ovde živeli od najstarijih vremena, kao Iliro-Tračani. Mnogobrojni antički svedoci, kao Strabon kažu, da Iliri i Tračani nisu sebi bili strani jer su ovi narodi bili istog porekla, imali iste običaje i poredak i obožavali iste bogove (Poreklo i sedište starih Ilira, Pariz 1856).
Robert S: Mi smo se navikli da sedište Slovena vidimo samo u Rusiji. Dunavska dolina je osovina i centar Slovena: Iliro-Srba/Praslovena ili Protoslovena. Na Balkanu su se Srbi nalazili pre nego što je Mojsije sa Jevrejima morao da pobegne iz Egipta.
(Nastaviće se)