Kad država odlučuje umjesto roditelja: Priča o prisilnoj vakcinaciji

PIŠE: Jovan Plamenac

Da li je odnos prema naprečac donijetom totalitarnom zakonu kojim se nevakcinisanoj djeci zabranjuje boravak u predškolskim ustanovama slika današnje Crne Gore koja pokazuje kako potomci slavnih junaka, anestezirani medijskim i koruptivnim sredstvima, kao stado koje tjera čobanin uz pomoć dresiranih pasa idu na klanje bez otpora

..................................

Najnovija verzija Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti objavljena je 5. januara ove godine u Službenom listu Crne Gore. U njegovom članu 42 stoji: „Uslov za boravak djece u javnim i privatnim predškolskim ustanovama vaspitanja i obrazovanja je sprovedena obavezna vakcinacija, osim u slučajevima postojanja trajne medicinske kontraindikacije.“

Ovo je jedan broj roditelja doživio kao nasilje nad djecom, kao svojevrsnu epštajnovštinu, doduše ne seksualnu nego zdravstvenu, svakako kao proizvod globalističke ideologije koju danas simvolizuje epštajnizam.

NVO „Plava Planeta“, udruženje za pomoć u ostvarivanju prava u svim segmentima života djeci i mladima sa smetnjama u razvoju, 6. februara je pokrenula Peticiju sa zahtjevom: „Momentalno ukidanje prisilne vakcinacije u Crnoj Gori“.

Ustav Crne Gore daje građanima pravo da pokreću zakonodavne inicijative. Na toj osnovi, Skupština Crne Gore je u novembru 2021. godine pokrenula portal e-Peticije. Da bi ispunila osnovni uslov da bi mogla da uđe u skupštinsku proceduru, potrebno je u roku od 60 dana prikupiti minimalno 6.000 potpisa podrške punoljetnih građana.

Prema proceduri, matični odbor većinom glasova odlučuje da li će peticiju da proslijedi Vladi na mišljenje. Vlada je dužna da se o njoj izjasni u roku od 45 dana. U ovom slučaju, matični je Odbor za zdravstvo, rad i socijalno staranje Skupštine Crne Gore. Za samo tri dana peticija koju je pokrenula NVO „Plava Planeta“ prevazišla 6.000 potpisa. Tada je zastala.

U narednih mjesec dana peticiju je potpisalo tek nešto više od 1.000 crnogorskih građana.

MUKE PO OMBUDSMANU

Javnu raspravu o Nacrtu zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, organizovalo je Ministarstvo zdravlja od 21. novembra do 11. decembra 2025. godine.

Primjedbe u javnoj raspravi dostavili su Agencija za ljekove i medicinska sredstva, Unija poslodavaca i jedan neimenovani građanin. Prihvaćena je jedina primjedba Agencije za ljekove i medicinska sredstva, da se termin „nuspojave“ zamijeni pojmom „neželjeni događaj“, dok primjedbe Unije poslodavaca i anonimnog građanina nijesu prihvaćene.

Ipak, Predlog zakona Skupštini nije podnijela Vlada, već su to 17. decembra učinili poslanici dr Albin Ćeman (Demokrate), dr Dragana Vučević i dr Dane Marković (Pokret Evropa sad), Vaso Obradović (Nova srpska demokratija), Amer Smailović (Bošnjačka stranka) i Nikola Camaj (Albanski forum) i da je istog dana proslijeđen Zakonodavnom odboru, Vladi i Odboru za zdravstvo, rad i socijalno staranje. Od 23. do 30. decembra Predlog je dobio podršku oba odbora, sve sa više amandmana tipa „‘Inmstitut’ zamjenjuje se riječju ‘Institut’“, koje su prihvatili i predlagači, i pozitivno mišljenje Vlade. Narednog dana, 31. decembra, usvojen je glasovima poslanika Pokreta Evropa sad, Nove srpske demokratije, Demokrata Crne Gore, Demokratske narodne partije, Socijalističke narodne partije, Albanskog foruma, Bošnjačke stranke i Hrvatske građanske inicijative.

Tekstovi Nacrta i Predloga zakona su gotovo identični, što znači da su poslanici Skupštini predložili Zakon čiji nacrt je pripremilo Ministarstvo zdravlja. Tako je izbjegnuta procedura na koju bi bila obavezna Vlada da ga je ona predložila. Ovako je samo dala mišljenje na Predlog zakona koji je ona uradila.

Takođe, javna rasprava je trajala 20 dana, iako propisi predviđaju da bi trebalo da traju najmanje 30 dana. Izvještaj o javnoj raspravi objavljen je tek 9. februara 2026. godine, kada je Predlog zakona već uveliko bio ne samo podnijet Skupštini, nego i usvojen, Zakon proglašen Ukazom Predsjednika Crne Gore i objavljen u „Službenom listu“.

Sada se nameće pitanje transparentnosti ove javne rasprave, za koju nije znao ni Zaštitnik ljudskih prava iako shodno svojim nadležnostima prati ostvarivanje prava djeteta. Ali, i nešto vonja u svoj toj žurbi. Na ovaj način, Država je pod novom vlašću uradila ono od čega je odustala devet godina ranije, dok je bila pod svaštočinjskom vlašću koja je poražena na izborima 2020. godine, kada je Nacrt zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti povukla zbog protivljenja Zaštitnika ljudskih prava i sloboda i dijela građana. Tada, 28. decembra 2016. godine, crnogorski Zaštitinik ljudskih prava Ministarstvu zdravlja dostavio je Mišljenje na Nacrt zakona u kojem je rekao: „Smatramo da se boravak djece u predškolskim i školskim ustanovama – pravo na obrazovanje i vaspitanje – ne može uslovljavati prethodnom vakcinacijom“. Pri kraju obrazloženja ovog stava rekao je da „roditelji moraju biti obaviješteni o svim efektima vakcinacije i mogućim rizicima po zdravlje, makar oni bili minimalni, jer iako su ozbiljne neželjene reakcije veoma rijetke, neke od njih mogu ostaviti trajne posljedice po zdravlje i razvoj djece, pa roditelji imaju pravo da budu upoznati i sa tim podatkom“.

Ombudsman koji je ne tako davno smatrao da obrazovanje ne smije biti uslovljeno vakcinacijom, danas kaže da država može uvesti takve mjere ako su opravdane zaštitom javnog zdravlja.

Što je to uticalo na promjenu njegovog stava? Da li vakcinacija djece više nije riskantna? Riskantna je. Da li promjena vlasti? Ne bi se reklo. U međuvremenu je anakonda lijevoliberalnog globalizma pojačala stisak oko vrata čovječanstva. Evropski sud za ljudska prava u Strazburu, u predmetu Vavrička i drugi protiv Republike Češke, donio je odluku da država ima pravo da novčano kažnjava roditelje i uskrati pristup predškolskom obrazovanju djeci koja nisu vakcinisana i da time nije povrijeđeno pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života. I – gotovo. Zapečaćeno.

Ova presuda od 8. aprila 2021. godine postala je glavni presedan o obaveznoj vakcinaciji u Evropi.

ZDRAVSTVENI TOTALITARIZAM

Crnogorski lijevi liberalizam, koji je nadgradnja totalitarnog komunizma, pokazuje se totalitarnijim od lijevo liberalnog koji je donio „slobodu“ da djeca biraju jesu li muško, žensko ili pak pas ili mačka i hoće li da kake u toaletu ili na pijesku u ćošku učionice. Jasno je da će ako ovako represivan zakon prođe u narodu uslijediti drugi zakoni koji će, na primjer, propisati da u svakoj učionici u jednom ćošku mora biti nasut pijesak…, zatim školski programi po kojima će, kao u Americi, djecu u 4. razredu osnovne škole, kada im je 8 godina, podučavati masturbaciji, pa će se pedofili otimati o radno mjesto nastavnika, i drugo što crnogorski narod još uvijek doživljava djelom bolesnih umova.

I sve ovo biće legalizovano kao dječja prava, kao što je ubijanje nerođene djece legalizovano kao žensko pravo. Pedofiliju će korumpirana nauka prevesti u oblik empatije, slično kao što je osamdesetih godina prošlog vijeka homoseksualnost, koju je medicina označavala mentalnim poremećajem, odnosno psihijatrijskom dijagnozom (u klasifikaciji Američkog psihijatrijskog udruženja homoseksualnost je bila navedena kao poremećaj sve do 1973. godine, kada je uklonjena iz dijagnostičkog priručnika, a Svjetska zdravstvena organizacija zadržala je tu oznaku do 1990. godine), ideološki prevedena u prirodnu varijaciju ljudske seksualnosti, štoviše u slobodu opredjeljenja.

A što će tek biti ako Crnu Goru prime u Evropsku uniju, kako to već najavljuju, bez prava veta! Taj ponižavajući odnos nižerazrednog člana značio bi pravnu zapreku neprihvatanju bilo koje devijantnosti, pa i seksualne, pa i nad djecom, koja proizlazi iz agende lijevoliberalnog totalitarizma. Tada sav narod u Crnoj Gori da izađe na ulice da protestuje, da izvrne Crnu Goru naglavačke, neće pomoći – svaka boleština i gadost izopačenosti, perverznosti, monstruoznosti ove ideologije ući će u crnogorsko zakonodavstvo.

A i ako Crna Gora uđe u EU sa pravom veta, pitanje je da li će biti drugačije. Krovnom međunarodnom zdravstvenom organizacijom u svijetu smatra se Svjetska zdravstvena organizacija. Pored ostalog, ona donosi preporučene kalendare vakcinacije, stručne smjernice, standarde bezbjednosti i protokole za imunizaciju djece, kao i tehnička uputstva za planiranje, praćenje i unaprjeđenje programa vakcinacije u državama.

Do kraja 90-tih godina prošlog vijeka ovu organizaciju finansirale su države. Već od početka ovog vijeka u SZO ogromnim novcem ulaze velike fondacije, kao što je Fondacija Bila i Melinde Gejts i globalni zdravstveni fondovi. Koliko god javno to relativizovali, oni koji daju novac imaju uticaj na onoga kome ga daju. Već tada svijetom počinje da se širi sumnja u mjere koje donosi SZO.

Sve vidljiviji finansijski interes izuzetno moćne farmaceutske industrije, koja u očima građana širom svijeta poprima atribute mafije, i ogromnog uticaja neizabranih funkcionera koje na položaje postavljaju javnosti nevidljive organizacije, te sve vidljivije posljedice vakcina na zdravlje djece koje ljudi vide u svojim porodicima ili porodicama svojih poznanika (najizraženije u autizmu), i pored svih „naučnih studija“ i medijskog bombardovanja o „teoretičarima zavjere“ i „antivakserima“, doveli su do opšteg nepovjerenja u dobru namjeru globalnih propisa koje donosi Svjetska zdravstvena organizacija.

Svjetska zdravstvena organizacija danas je u svijetu prepoznata kao oruđe u rukama zapadnjačkih globalista koji državama u kojima su na vlasti njima servilne strukture nameću svoju totalitarnu lijevoliberalnu ideologiju. Otpor ovoj anacionalnoj i antiporodičnoj ideologiji, oprečnoj hrišćanskom vrjednosnom sistemu života, ali i izvornom islamskom i vrjednosnim sistemima drugih tradicionalnih kultura, sve je izraženiji.

U januaru 2025. godine, predsjednik Donald Tramp je najavio početak povlačenja SAD iz SZO. Taj proces je završen 22. januara ove godine, kada su SAD zvanično obavijestile Ujedinjene nacije da su obustavile finansiranje SZO. SAD su bile najveći finansijer SZO.

„LUDILO MOZGA“

Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti je nelogičan i protivrječan. On nevakcinisanoj djeci zabranjuje pohađanje predškolskih ustanova da ne bi zarazila vakcinisanu djecu. Pa koji je smisao vakcinisanja djece ako i nakon što prime vakcine mogu biti zaražena? On dopušta i da, „u slučajevima postojanja trajne medicinske kontraindikacije“, nevakcinisana djeca pohađaju vrtiće.

To znači da ova djeca mogu sasvim legalno da zaraze vakcinisanu djecu. Takođe, vakcinisana djeca mogu da zaraze drugu vakcinisanu djecu. Dakle, i vakcinisanoj djeci treba zabraniti da pohađaju predškolske ustanove jer mogu zaraziti drugu vakcinisanu djecu kojoj takođe treba zabraniti da pohađaju predškolske ustanove, iz istog razloga. „Ludilo mozga“. Zaista, kojom je to pameću donijet i usvojen ovakav besmisao!

Čovjek danas u Crnoj Gori ima slobodu da legalno ubije svoje nerođeno dijete, ali ne i, ako se rodi, da ga uzgoji po svojoj ljubavi prema njemu. Nije li to uvod u dalju restrikciju roditeljskih prava: da vaspitavaju svoju djecu, da ih hrane kako su do sada… Generalno, vakcinacija pod dirigentskom palicom Svjetske zdravstvene organizacije iskompromitovana je, doživjela debakl, u vrijeme kovida-19. Nakon kratkog vremena, prisila i represije koje su je pratile pokazali su se kao zločin. I pored svih zabrana, opasnosti za karijeru, izopštenja iz grantova i drugog, u svijetu je veliki broj ljekara koji imaju savjest, kojima Hipokratova zakletva nije ulaznica u struku nego etički temelj, kojima žrtva nije na usnama nego u djelu, koji javno saopštavaju pogubne posljedice te vakcinacije.

U Srbiji je značajan broj takvih ljekara. U Crnoj Gori ima ljekara koji to govore u neformalnim razgovorima, ali se nešto ne čuju javno. Crnogorski narod je u decembru 2019. godine izašao na ulice zato što je Skupština usvojila Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, koji je legalizovao nanošenje štete Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori, otimanje njene imovine od strane države.

Posljedice Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti daleko su teže od otimanja imovine Crkvi. U Srbiji se roditelji dovijaju i traže od ljekara pismene garancije da vakcina neće narušiti zdravlje njihove djece. Nijedan ljekar nije dao takvu garanciju. Oni koji propagiraju vakcinisanje djece, posebno MMR vakcinom, govore o malom procentu njenih štetnih posljedica. Otprilike, zavrti dijete na ruletu i nadaj se da nećeš biti „srećni dobitnik“. Pitanje prisilnog vakcinisanja djece svojom suštinom prevazilazi sve crnogorske podjele osim ideoloških. Prevazilazi podjele po nacionalnosti, pripadnosti konfesijama, političke, socijalne, navijačke… Ali ne prevazilazi podjelu po razumu – na one koji razmišljaju svojom glavom i one koje razmišljaju po protokolima, koji su podobni, kao ranije komunističkoj sada lijevoliberalnoj ideologiji, vrjednosnom sistemu u kojem je nedopustivo biti antivakser, a u redu biti vakser.

NEDOREČENA DRŽAVA

I u Crnoj Gori kao i drugim nedorečenim državama vlast reaguje, uglavnom, samo na pritiske onih od kojih zavisi – na netransparentne pritiske evroatlantske „međunarodne zajednice“ kojoj je servilna i transparentna naroda koji glasa na izborima.

Povodom usvajanja novog Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, održana su tri protesta ispred Skupštine Crne Gore: 13. i 22. februara i 4. marta. Protestvovalo je po nekoliko desetina ljudi, ne više od sto. Ustavnom sudu su dostavljene dvije inicijative kojima se traži preispitivanje ustavnosti pojedinih odredaba ovog zakona. Jednu inicijativu podnijela je ovdašnja nevladina organizacija, a drugu pojedinac.

Podnosioci inicijativa navode da zakonsko rješenje koje propisuju da je vakcinacija obavezan uslov da bi djeca mogla pohađati javne i privatne predškolske ustanove nije u skladu sa Ustavom, kao ni sa ratifikovanim međunarodnim konvencijama. Oni smatraju da se ovim odredbama, između ostalog, narušava pravo djece na predškolsko obrazovanje i vaspitanje, te da se na nesrazmjeran način ograničavaju osnovna ljudska prava.

Javnu podršku Zakonu o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti pružili su Ministarstvo zdravlja, Institut za javno zdravlje, Ljekarska komora… „Ovaj zakon neophodno je donijeti po hitnom postupku“, napisali su njegovi predlagači, „imajući u vidu da je njegovo donošenje od značaja za ispunjavanje završnih mjerila za zatvaranje Pregovaračkog poglavlja 28 – Zaštita potrošača i zdravlja“.

Koja je cijena ulaska jedne države u Evropsku uniju? Ne koje su koristi, ma koliko velike bile, nego koja je cijena. Ne cijena u novcu, nego u vrjednosnom sistemu života – kako u duhovnom tako i biološkom bivstvovanju.

Otpor crnogorskog naroda vlastima na donošenje ovog totalitarnog zakona zbrkane logike pokazao se preslabim i sasvim je izvjesno da peticija kojom se traži ukidanje prisilne vakcinacije djece neće ući u skupštinsku proceduru, iako je za samo tri dana ispunila osnovni uslov. Uzrok tome može biti što nijedna snažna institucija nije stala uz njega. Ili to crnogorski narod, anesteziran medijskim i koruptivnim sredstvima, kao stado koje tjera čobanin uz pomoć dresiranih pasa ide na klanje bez otpora…

(Pečat)