U ovom bezbožničkom vremenu u kom ne postoje ideali osim bezpogovorno slušanje i klanjanje Mamonu postavlja se pred čoveka egzistencijalno pitanje - pitanje Slobode!
Šta je čovek bez slobode? Danas smo svedoci da se čovek odriče Slobode i dobrovoljno pristaje da bude rob (Švab, Davos), da nema ništa i da bude srećan.
U nekom prošlom vremenu Sloboda je bila sve i za nju su pojedinci tako i narodi bili spremni da plate najvećom cenom - sopstvenim životom.
Pre tri dana navršilo se 108 godina od smrti atentatora čudnog imena - sastavljenog od imena Princa i Arhangela! Nakon velike torture i nečovečnog mučenja, Gavrilo Princip je preminuo na današnji dan 1918. godine u tamnici u Terezinu (Češka). Posebna vrsta mučenja, koju su tamničari Principu priređivali, po svedočenju Istranina Luiđija Pozeka, takođe terezinskog robijaša, sastojala se u tome što bi ga stavili u drveno bure, u koje je prethodno bilo zakucano mnoštvo eksera, pa bi ga u tom buretu kotrljali, kako bi se ekseri zabijali u njegovu kožu.
Zbog takvog tretmana, po Pozekovim rečima, Princip je “bio izmasakriran svuda po telu, pa čak i po licu. Na licu umrljanom tragovima krvi i dubokih posekotina, zjapile su crne i crvenkaste žive rane, koje su svedočile o zverskim mučenjima. On se izdvajao od ostalih zatvorenika upravo zbog tragova od batina i mučenja, bio je živi leš.” Izmučili ga jesu. Ali zvuk žive reči u njemu nisu uspeli da ubiju:
“Naše će sjene
hodati po Beču,
Lutati po dvoru,
plašeći gospodu...”
I - po većem broju izvora - Princip ih nije, kako neki istoričari tvrde - nožem urezao u metal zatvorske posude, nego krvlju, pred smrt, ispisao na zidu samnice.
Ukoliko se odreknemo prava na slobodu Gavrila Principa i prava tih mučenika iz 1914. kako danas možemo očekivati da nam neko obezbedi pravo na pravdu, koja može samo da se zasniva na slobodi?! Zato je Gavrilo - princip našeg opstanka!
“Neće moći slobodno da šeta onaj ko mom narodu smeta!”
Iz knjige profesora Miloša Kovića “Gavrilo Princip - sećanja, pisma, dokumenti”
Priredio: Igor Rems