Dugogodišnji režim DPS-a pod vođstvom Mila Đukanovića ostao je upamćen po brojnim zloupotrebama vlasti i institucija, ali i po jednoj opasnoj praksi koja je naročito pogađala građane — korišćenju državnih simbola kao paravana za kriminal, ličnu vlast i dijeljenje naroda. Ta zloupotreba pokazuje koliko je politička moć mogla biti iznad interesa države i javnosti, i koliko je bilo lako pretvoriti simbole u instrument manipulacije i straha. Poslanik Demokrata u Skupštini Crne Gore, Boris Bogdanović, jasno je juče ukazao na ovu praksu i oštro prozvao bivši režim.
Bogdanović je, podsjetimo se, rekao:
„Crnogorska zastava, ljudi moji, im je služila kao paravan za gadosti. Krili su kriminal iza crnogorske zastave. Krili su zločine iza crnogorskog grba. Crna Gora im je služila kao zadnja rupa na svirali.
Onda su imali petlje hrabrosti i obraza, časti i morala da se zakunu u ono što su prethodno zgazili i prethodno izdali. I vi zaista koji ste umislili da je Crna Gora vaš sef, vaš štek, vaša kasica prasica.
Vi koji ste umislili da su građani Crne Gore naivni i glupi, da je Crna Gora zemlja koja je slijepa, koja ništa ne vidi, da je pravda spora. E da znate da vas je država razotkrila, da vas je država stigla i da vas ovoga puta neće pustiti!“
Dugo trajanje režima Mila Đukanovića bilo je obilježeno jednom konstantom: simboli države služili su kao politički štit, a ne kao svetost koja pripada svim građanima. Zastava, grb, himna i sve što je trebalo da bude izraz jedinstva — korišćeni su kao sredstvo za dijeljenje naroda, za stvaranje klime u kojoj se svako neslaganje sa DPS-om proglašava „izdajom države“.
Takva zloupotreba državnih simbola nije bila ni slučajna, ni improvizovana. Bila je dio recepta koji je decenijama funkcionisao u Crnoj Gori: podijeli narod, napaljuj jedne na druge, zastavom prekrij kriminal i vladaj bez kontrole. Crnogorsko tlo, nažalost, pokazalo se kao podložno takvoj manipulaciji — DPS je to znao i koristio do krajnjih granica. Dok su se simboli podizali na jarbolima, sklopljeni su najmračniji dilovi sa mafijom, prokrivene milionske krađe, a institucije pretvorene u puku dekoraciju.
DPS-ovo „zaklinjanje u državu“ bilo je ništa više nego politički performans. Čim bi se ugasila svjetla kamera, isti ti simboli služili su kao paravan za odupiranje istini, za skrivanje tragova kriminalnih veza, za progon neistomišljenika i za pretvaranje Crne Gore u privatnu ekonomiju jednog kruga ljudi. Podjele oko zastave, jezika, identiteta — sve to nije bilo pitanje ubjeđenja, već svjesno stvorena magla u kojoj se režima mogao nesmetano obogatiti i ostati na vlasti.
Bogdanovićev osvrt je podsjetnik da je u Crnoj Gori došlo vrijeme da se državni simboli konačno očiste od zloupotreba i da pripadnu svima, bez obzira na naciju, vjeru ili partiju. Zastava, čiji konačni izgled mora biti produkt kompromisa, ne smije više biti skrivnica, već simbol zajedničke budućnosti. Grb ne smije biti paravan, već ponos svih građana. Država ne smije biti ničija „kasica prasica“, nego zajednička kuća. A oni koji su je svojevremeno tretirali kao privatni posjed — kako je rekao Bogdanović — moraju se suočiti sa institucijama koje su se konačno probudile.
Pogledajte video zapis ispod.