Piše: Otac Jovan Plamenac
Pripadnici specijalnog odjeljenja Uprave crnogorske policije (SPO) 21. oktobra 2021. godine uhapsili su bivšeg direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejana Peruničića. Povod ovom hapšenju bio je prislušni uređaj pronađen u kancelariji glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, sada pritvorenog u zatvoru u Spužu.
Peruničić je gotovo čitav radni vijek proveo u ANB. Na zahtjev državnog vrha, 2014. godine vraćen je iz penzije u Agenciju i postavljen za njenog koordinatora. Naredne godine je postavljen za vršioca dužnosti direktora, a nakon isteka roka od pola godine, na predlog predsednika Vlade Mila Đukanovića, imenovan je za njenog direktora. Sredinom decembra 2020. godine, nakon smjene vlasti u Crnoj Gori, smijenjen je sa ove dužnosti. Za novog direktora ANB imenovan je Dejan Vukšić, koji je ubrzo podnio krivičnu prijavu protiv Peruničića zbog protivzakonitog prisluškivanja.
Po toj prijavi, Peruničiću i bivšem agentu ANB Srđi Pavićeviću u maju 2021. godine otpočeo je sudski proces zbog nezakonitog snimanja i praćenja više osoba: političara, novinara, sveštenika…
Protiv Dejana Peruničića podnijeto je i potvrđeno više optužnica. Krajem prošle godine, na zahtjev Peruničićevog advokata Begovića, objedinjeni su predmeti za nezakonita praćenja i prisluškivanja od decembra 2019. do avgusta 2020. godine (u vrijeme znamenitih litija), seminara Demokratskog fronta u hotelu Palas u Petrovcu u julu 2020. godine i bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i za do tada neviđeno medijsko blaćenje više od 200 crnogorskih građana na portalu Udar, ad hoc osnovanom uoči parlamentarnih izbora u avgustu 2020. godine.
Ovaj sudski proces je tako, pored posljedica po nezakonito praćene i prisluškivane ljude, otvorio i suštinsko pitanje kontrole primjene mjera tajnog nadzora.
Argumenti – nedostupni
U sudski proces protiv Peruničića i Pavićevića uključen sam na poziv Specijalnog državnog tužilaštva kao svjedok-oštećeni, kao jedan od onih čiji su telefonski razgovori nezakonito prisluškivani u Agenciji za nacionalnu bezbjednost.
Nakon što sam pozvan u Viši sud na ročište 5. novembra prošle godine, VD predsjednici Vrhovnog suda Crne Gore Vesni Vučković uputio sam dopis kojim sam zatražio da mi se omogući uvid u moj predmet u ANB, zbog kojeg sam i pozvan kao svjedok-oštećeni, i da suđenje bude otvoreno za medije.
Argumenti za naše svjedočenje nijesu nam bili dostupni, jer su i dalje u Agenciji za nacionalnu bezbjednost bili iza brave „tajno“. „Ukoliko Sud ne omoguće nama svjedocima-oštećenima da dođemo do svojih argumenata, naše svjedočenje biće ‘sa ljepljivom trakom na ustima’“, napisao sam VD Predsjednici Vrhovnog suda.
„Smisao ovog procesa“ – napisao sam u ovom dopisu – „ne vidim u kažnjavanju službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost, od nalogodavaca do operativaca, koji su vršili, i vrše, svojevrsno nasilje nad građanima Crne Gore koje politički režim označava svojim protivnicima (u koje su i mene uvrstili) podrivajući njihovu socijalnu i ličnosnu slobodu – radi kažnjavanja; ne vidim ga u kažnjavanju koje je samo sebi svrha. Ne vidim ga u njegovoj punoći ni u pravičnoj satisfakciji žrtvama nezakonitog rada Agencije za nacionalnu bezbjednost. Pun smisao ovog procesa vidim u izvlačenju na svjetlost nezakonitog praćenja građana iz dubine mraka prakse Agencije za nacionalnu bezbjednost, pravnog sljedbenika Službe državne bezbjednosti čije je službenike, arhivu, opremu, sredstva i predmete, ali i metode rada preuzela, kako bi ona bila prekinuta. (…) Smislenosti ovog sudskog procesa na način kako sam naveo, izuzetno bi doprinijela njegova otvorenost javnosti.“
VD Predsjednica Vrhovnog suda je odbila moj zahtjev.
Da ovaj sudski proces bude otvoren za javnost, zatražio je i advokat Nikola Angelovski. VD Predsjednica Vrhovnog suda je odbila je i njegov zahtjev.
Vrhovni sud je izašao iz VD stanja imenovanjem Valentine Pavličić za njegovu predsjednicu. Ona je bila zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava od septembra 2015. do februara 2024. godine. Izabrana je u devetom pokušaju, nakon zahtjeva Evropska komisija. Njena prethodnica na tom položaju u punom mandatu, u čak tri mandata (protivzakonito), bila je Vesna Medenica, kojoj se sada sudi po više optužbi i koja je bila u pritvoru u Spužu. Valentina Pavličić slovi za kadar Vesne Medenice. Bila je lobista DPS u Strazburu u promotor Zakona i vjeroispovijesti kojim je bilo predviđeno otimanje imovine Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, i potom borac protiv usvajanja Temeljnog ugovora kojim je regulisan odnos SPC i Države.
Advokat Nikola Angelovski je, 10. decembra 2024. godine, zastupajući mene i Miletu Pavićevića, i od predsjednice Vrhovnog suda Valentine Pavličić zatražio da se suđenje Peruničiću i Pavićeviću otvori za javnost i da se omogući televizijski prenos uživo. Ona je njegov zahtjev odbila kao neosnovan.
Na ročištu 17. januara ove godine svjedočila je aktuelna konzulka Crne Gore u Srbiji Nevenka Ćirović. U vrijeme kada su je u ANB prisluškivali bila je novinarka RTCG. Njen zastupnik je advokat Vladan S. Bojić. Po okončanju ročišta on je za medije rezignirano kazao:
„Otvaranje predmetnog postupka jeste antologijskih istorijskih razmjera sa aspekta uloga i atributa koji su pratile sve naše sudbonosne OZNE, UDBE, odnosno službe državne bezbjednosti, ali se kroz jadnu tužilačku istragu sve više preobražavalo u farsu. I to jeste danas ovako: spolja uredan i fin formalni postupak a iznutra suštinski – najobičnija farsa.“ Glavni pretres je proglašen tajnim da se ne bi „odale čuvene u svijetu bezbjednosnih službi patentirane metode našega sofisticiranog crnogorskog špijanja“. I to špijanje koga? „Unutrašnjeg neprijatelja“ koji drugačije misli i govori: sveštenika, monaha, novinara, političkih oponenata…
Rad portala Udar
Uoči parlamentarnih izbora 2020. godine na crnogorskoj medijskoj sceni se, poput komete, pojavio portal Udar. Bljesnuo je, preko 200 protivnika režima Mila Đukanovića bombasto oblatio kao saradnike srbijanske bezbjednosne službe BIA i na dan izbora, kada je postalo jasno da je taj režim poražen – ugasio se. Iako je to bila zakonska obaveza, nije bio upisan u evidenciju medija koju vodi Ministarstvo kulture i medija, nijesu mu bili niti su do danas poznati vlasnici njegovog domena niti ko je radio na njemu.
Advokat Nikola Angelovski podnio je tužbu protiv Države, jer Ministarstvo kulture i medija nije zaštitilo crnogorske građane od kriminalnog rada portala Udar. Prvo je podnio tužbu protiv Države Crne Gore u Osnovnom sudu u Podgorici zbog povrede časti i ugleda zastupajući Podgoričanina Vlada Bulatovića, bivšeg vojnog službenika. Taj spor prvostepeno je riješen u korist Bulatovića i Viši sud je ovu odluku potvrdio. Od traženih 20.000 evra odštete, sud je pravosnažno donio odluku za odštetu od 3.000 evra.
Angelovski je u međuvremenu podnio više tužbi protiv Države zastupajući oštećene protivzakonitim radom portala Udar, među kojima i moju. U svim ovim slučajevima je, očito po automatizmu, u sudu u Podgorici a meni u Baru, izrečena ista presuda: Država je kriva i dužna je da žrtvama portala Udar isplati odštetu od 3.000 evra. Jedino je episkopu budimljansko-nikšićkom Metodiju u Osnovom sudu u Nikšići izrečena odšteta od 10.000 evra. Ovi procesi sada su na Višem sudu.
Zakonski zastupnik Crne Gore Zaštitnik imovinsko pravnih interesa, kancelarija u Kotoru, 13. januara ove godine je Osnovnom sudu u Baru (za Viši sud u Podgorici) dostavio žalbu na njegovu presudu po mojoj tužbi protiv Države sa predlogom da ukine prvostepenu presudu i vrati je Osnovnom sudu na ponovno suđenje ili da je odbije kao neosnovanu, „a tužioca obaveže da tuženoj naknadi (!) troškove prvostepenog postupka uvećane za sastav žalbe po AT-u“. Dakle, da ja platim što me je fantomski portal Udar, pod zaštitom Države, oblatio kao špijuna BIA. U crnogorskim režimskim medijima podosta puta sam bio na sličan način oklevetan, ali ovo je prvi put da neko traži da to bude na moj račun.
Na vanrednoj konferenciji za medije, kojoj je tema bila veza bivšeg rukovodstva Agencije za nacionalnu bezbjednost i portala Udar, 2021. godine, tadašnji potpredsjednik Vlade Dritan Abazović, i sam optužen na ovom portalu za špijunažu, rekao je: „Želim javno da optužim bivšeg direktora ANB Dejana Peruničića da je nalogodavac svih tih zloupotreba“, a bivši direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić je na A televiziji izjavio: „Došao sam do svih relevantnih podataka i dokaza koje sam proslijedio takođe Specijalnom tužilaštvu, konkretno vezano za portal Udar koji, po meni, najdirektnije upućuju koja su lica u tome učestvovala“ i na pitanje da li su to pripadnici ANB potvrdno je odgovorio. Njega je Vlada na položaju direktora ANB 5. maja 2022. godine zamijenila, u VD stanju, bivšim zvaničnim lobistom NATO u Crnoj Gori Savom Kenterom.
Advokat Nikola Angelovski je, za sve nas koje zastupa u sudskom procesu protiv Države, Agenciji za nacionalnu bezbjednost u predmetu „Udar“ poslao upit da li su od njene strane preduzimane mjere prikupljanja podataka za svakog od nas pojedinačno, da li Agencija vodi evidenciju naših ličnih podataka i da nam se, ukoliko postoje, dokumenta o prikupljenim podacima stave na uvid.
U odgovoru koji je potpisao direktor Boris Milić kaže se da ANB „nije preduzimala mjere prikupljanja podataka“ o ovim ljudima. To piše u odgovoru svima osim Vladici Metodiju i meni. U odgovoru nama dvojici piše:
„U postupku po navedenom zahtjevu utvrđeno je da bi udovoljavanje istom moglo otežati ili onemogućiti izvršenje određenih poslova iz nadležnosti Agencije te, pozivajući se na Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost, „Agencija nije dužna da postupi u skladu sa stavom 2 navedenog člana“.
Očito, vladika Metodije i ja i dalje smo pod tajnim nadzorom ANB, ne znamo da li i dalje protivzakonitim, ili je u međuvremenu ovo institucionalno špijanje nas dvojice ozakonjeno.
„Ponudu advokata Angelovskog da podnesem tužbu protiv Države zbog kleveta na portalu Udar prihvatio sam ne zato da bih naplatio povredu moje časti, jer nematerijalno nije moguće izmjeriti materijalnim, kako ni vagom ni metrom tako ni sumom novca, nego da svojim primjerom pokažem da bezakonje državnih organa može biti sankcionisano i ohrabrim druge da se odupru institucionalnom nasilju – prihvatio sam je kao vaspitnu mjeru Državi“, napisao sam na mom fejsbuk profilu.
Sudski postupak protiv Države povodom bezakonja portala Udar vođen je u parničnom postupku do novembra 2024. godine. Krivični spisi koje smo tražili i advokat i ja od Vrhovnog suda nijesu nam dostavljeni (jer su označeni oznakom „tajno“) i spojeni su sa ostala tri krivična postupka protiv Peruničića i Pavićevića pred Višim sudom u Podgorici. Uskoro je Viši sud svjedocima-oštećenima i njihovim advokatima dostavio materijal Agencije za nacionalnu bezbjednost sačinjen nezakonitim praćenjem i prisluškivanjem od decembra 2019. do avgusta 2020. godine.
Leglo bezakonja
Sudski proces Peruničiću i Pavićeviću bjelodano ukazuje na nezakoniti rad ANB za potrebe DPS, koji se prvenstveno ogleda u obračunu sa njenim političkim protivnicima, ali i protivnicima državnom kriminalu. ANB je leglo bezakonja pod zaštitom DPS. Ova zaštita uspostavljana je postavljanjem Partiji odanih kadrova u bezbjednosnim službama ali i u pravosuđu. Otuda i percepcija advokata Bojića: „Spolja uredan i fin formalni postupak a iznutra suštinski – najobičnija farsa“. I u ANB i u pravosuđu, prvenstveno Tužilačkom i Sudskom savjetu i dalje su ušančeni kadrovi DPS. Iako je 2020. godine na parlamentarnim izborima DPS poražena, ona je i dalje involvirana i u izvršnu vlast.
Njemačka je prva evropska država koja je uredila pitanje otvaranja tajnih dosijea bezbjednosne službe Istočne Njemačke Štazi. Sprovela je lustraciju njenih tajnih dosijea i građanima koji su od nje postradali pružila je pravednu satisfakciju. Na sličan način ovo pitanje riješili su Češka, Poljska i druge bivše komunističke države koje su primljene u EU. Jedan od glavnih uslova za prijem u Evropsku uniju bio im je upravo otvaranje dosijea tajnih službi. To je uslov i Crnoj Gori.
Naredni direktor ANB u punom kapacitetu nakon Vukšića bio je Boris Milić. Njega je Vlada 12. decembra prošle godine na ponoćnoj telefonskoj sjednici, na predlog predsjednika Milojka Spajića, razriješila te funkcije i na njegovo mjesto, u VD stanju, postavila preduzetnika iz Budve Ivicu Janovića. Portal RTCG je objavio da je Janović završio Višu pomorsku školu, smjer Lučko transportnog menadžmenta Fakulteta za pomorstvo Kotor, da je bio oficir Plovidbene straže na italijanskoj kompaniji MSC, da je od 2007. godine vlasnik privatne firme La Bottega, da je zastupnik više italijanskih firmi za Crnu Goru, da je od 2018. godine i u turizmu, da je vlasnik vile „L Palace“.
Vijesti su objavile da je novi šef crnogorske tajne policije suvlasnik kompanije „Gvardia“ koju je 2006. godine osnovao sa bezbjednosno interesantnim licem Matom Boškovićem. Iz Vlade nijesu odgovorili da li je Janović prošao bezbjednosne provjere s obzirom da je suvlasnik kompanije sa osobom koja je u policijskim evidencijama zavedena kao pripadnik škaljarskog klana.
Janović je privatni preduzetnik bez dana staža u bezbjednosnom sektoru.
Iz kabineta predsjednika države Jakova Milatovića ukazali su da Zakon o ANB predviđa da poslovi nacionalne bezbjednosti, koji između ostalog uključuju i zaštitu Ustavom utvrđenog pravnog poretka, nezavisnosti, suvereniteta i bezbjednosti Crne Gore ne smiju biti prepušteni licima koja su državljani stranih država.
Janović je oćutao pitanje Vijesti da li je, osim crnogorskog, donedavno imao i hrvatsko državljanstvo? Ovo pitanje oćutalo je i Ministarstvo unutarnjih poslova Hrvatske.
Posmatrači mog privatnog života
Barem mi Crnogorci volimo da se hvalimo da nas prisluškuje tajna policija, osobito kada ne znamo da li nas zaista prisluškuje. Tako dajemo sebi na važnosti. Ali, eto, vidimo da biva i da nas prisluškuje. Da nas i te kako prisluškuje.
I odranije, a sada i dokumentovano, ja ZNAM da me prisluškuju u tajnoj policiji. Znam i da to rade od druge polovine 80-tih. Dakle, duže od pola mog života. Sve to vrijeme oni su posmatrači mog privatnog života. To su ljudi koji me posmatraju iz mraka, dok sam pod njihovim reflektorima. Oni mene poznaju, ja njih ne. Znam što rade, ali ne poznajem ih.
Prisluškujući moje telefonske razgovore ne prisluškuju samo mene. Prisluškuju i one sa kojima putem telefona razgovaram. Oni upadaju u moj privatni život, ali preko mene i u privatne živote onih koji sa mnom putem telefona vode privatne razgovore, ili mi šalju privatne poruke.
Za Državu, očito, to nije važno. Ali za sve nas koji smo žrtve ovog bezakonja i haosa u Agenciji za nacioalnu bezbjednost i te kako jeste.
Izvor: Pečat
