PIŠE: Igor Rems
Pravda je spora ali dostižna. I sam nisam verovao da će se ovo dogoditi, da jutros kao glavna vest na svim crnogorskim on line portalima nije osvanula vest „SPO još pretresa imovinu Petra Ivanovića...“ Čak i hrvatski "Indeks" piše "U Crnoj Gori uhićena dvojica bivših ministara poljoprivrede".
Kako je nastala priča o petku 13.?
Mnogima 13. predstavlja vreme kada bi najradije ostali u krevetu ili barem kod kuće. Iako nekima ovo možda deluje kao glupost, najnesrećniji broj mnogih civilizacija u kombinaciji sa petim danom u nedelji, svake godine uliva strah u kosti milionima ljudi širom sveta.
Poreklo verovanja u nesreću povezanu sa ovim danom do danas nije precizno razjašnjeno. Legenda verovatno potiče još iz biblijskih vremena jer je trinaesti gost na Poslednjoj večeri, Juda, izdao Isusa, kasnije, razapet baš u petak. Takođe, navodno su Adam i Eva upravo na taj dan ubrali jabuku koja ih je zauvek isterala iz Raja.
Slično verovanje postoji i u nordijskoj mitologiji, jer je na jedno veselje upao trinaesti gost, opaki bog Loki, koji je organizovao ubistvo boga veselja Baldera, nakon čega je Zemljom zavladala tama.
Još biblijskih događaja vezuje se za ovaj “baksuzni dan”, kada je, prema legendi, počeo Veliki potop, obustavljena je izgradnja Vavilonske kule, a i Kain je, navodno, baš jednog petka 13. ubio Avelja.
Šta o petku 13. kaže dokumentovana istorija?
Što se dokumentovane istorije tiče, na petak 13. oktobra 1307. godine, francuski kralj Filip IV Lepi i papa počeli su konačni obračun sa templarima. Oni su istovremeno uhapšeni, mučeni zbog jeresi i na kraju pogubljeni, a red je uskoro prestao da postoji.
I danas je u pitanju jedna od najpopularnijih fobija stručnog naziva paraskavedekatriafobije ili frigatriskaidekafobija. Procenjuje se da od nje u svetu pati oko 21 milion ljudi.
Iz ličnog iskustva znam da mnoge low cost kompanije kada se namesti 13. i još petak daju neverovatne popuste a jednom prilikom sam putovao čak besplatno, karta je koštala 0,00€!
Bivši ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, sva nepočinstva ilustrovao je primerom poslanika DPS Petra Ivanovića, savetnika predsednika Crne Gore Mila Đukanovića za ekonomiju, osumnjičenog u aferi "Abu Dabi fond" i nenamenskoj raspodeli kredita u uznosu od 50 miliona dolara.
Stijović navodi da je 23. septembra 2013.godine, ministar poljoprivrede Petar Ivanović, u istom danu obišao sedam država i jednu nepoznatu lokaciju i uzeo dnevnice u iznosu od 5.500 evra, što je za 500 evra manje od prosečne godišnje plate u Crnoj Gori! A tog dana išao je u Novi Sad, Francusku, na nepoznatu lokaciju, u Ukrajinu, Hrvatsku, Veliku Britaniju, Španiju i Nemačku.
Za Novi Sad je uzeo dnevnicu 398 evra, za Francusku 2.066 evra, za nepoznatu lokaciju 144 evra, Ukrajinu 134 evra, Veliku Britaniju 1.274, Španiju 930 i Nemačku 578 evra!
Vinariji čiji je formalni vlasnik majka Petra Ivanovića, Ministarstvo poljoprivrede je kroz projekte kreditiralo sredstva u iznosu od 2,5 miliona evra.
Šta mene vezuje uz ime Petra Ivanovića?
Kada je moj sin diplomirao na poljoprivrednom fakultetu u Beogradu (diplomski rad „Stara maslina“, 2009.), u razgovoru sa mojom tetkom dr Ksenijom Miranović,odlučeno je da obavezno upiše postdiplomske studije. Njen predlog je bio Italija gde je nebrojeno puta bila i imala izvanredne prijatelje i kontakte. Moj sin je hteo da postdiplomske studije nastavi u Kordobi, Španija, ako ih već upisuje.
Predati su svi traženi papiri u datom roku ali po isteku konkursa nismo dobili nikakav odgovor. Pozvana je španska ambasada gde je rečeno da su papiri poslaati Ministarstvu poljoprivrede i da se čekao samo paraf ministra Petra Ivanovića.
Šta je bilo sa papirima moga sina?
Papiri moga sina završili su u ladici sekretarice koja je trebala ministru da ih da na paraf i odmah pošalje nazad za Španiju. Kasnije smo čuli, da li se zvala Marija Knežević?, da je ministar bio suspendovao kada se vratio iz Španije gde je zbog ovog slučaja izbrijan bez sapuna i vode.
Kada je Ksenija za ovo čula, već na umoru, kaže meni da joj dodam adresar iz njene tašne. Telefonom zove univerzitetskog prof. K. Pućija iz Peruđe i objašnjava mu ceo događaj...
Profesor Pući kaže da ne zna šta ne bi za nju uradio ali konkurs je prošao i on je jednostavno nemoćan. Dobro, kaže Ksenija, probaj sve što je moguće.
Prof. Pući zove dva dana kasnije i kaže da ga je upisao ali da dokumentaciju moramo da pošaljemo u najkraćem roku. I ovom prilikom želim da se zahvalim g-dinu Miodragu Ćakiju Lekiću koji je bio u komunikaciji sa prof. Pućijem, tako da smo uspeli da u najkraćem roku pošaljemo svu potrebnu dokumentaciju.
Sin me pozvao 2011. da dođem u Peruđu kada je trebao da magistrira ( na preradi komine od masline). Prof. Pući je rekao da će mu biti najveća čast da može da ugosti sestrića g-đe Ksenije Miranović. Tako sam nedelju dana bio gost kod prof. Pućija koji je sa takvim uvažavanjem, poštovanjem i ljubavlju govorio o Kseniji da mi je sve to delovalo nestvarno, da su se moje oči punile suzama.
Posle magistrature sin je pozvan u Madrid (IOC) gde je radio šest meseci a onda ga je španska vlada stipendirala da završi za eksperta za maslinovo ulje na univerzitetu u Haenu koja je trajala četri meseca.
Kada je sve to završeno vraća se u zemlju i državni ispit odrađuje u "Plantažama". Sa profesorkom fakulteta dr Biljanom Lazović posećuju ministra Ivanovića gde profesorka lobira da se moj sin zaposli pri ministrastvu, fakultetu, laboratoriji... Potencija da je pismen na računaru, da govori engleski, italijanski i španski...i ništa, ministar je bio potpuno nezainteresovan a moj sin je još uvek bez stalnog zaposlenja.
Nadam se da ovo neće biti još jedan prekinuti postupak, da Petar Ivaanović izađe kao slobodan čovek, usled „nedostatka dokaza“ i da će još Crna Gora morati da mu plaća penale!
Možda njegov SMEH govori sve?
Ut sementem feceris, ita metes.
Foto: Filip Filipović (Adria)