PIŠE: Luka Radonjić
Dio opozicionog građanstva uključujući i javnost iz orbite protesta koji su održani ovog mjeseca, povremeno problematizuje kvalitet promjena koje se događaju od 30. avgusta 2020. u smislu komunikacije i odnosa vlasti prema nezadovoljnim građanima , protestima i tome slično. Evo umjesto kritike da vam pomognem u razumijevanju.
Litije koje je 2020. godine organizovala Srpska Pravoslavna Crkva, održavale su se svakoga dana do Božića, a od Božića četvrtkom i nedeljom na vremenskom potezu od nekoliko mjeseci. Neću se oslanjati na naše procjene o masovnosti, evo da uzmemo procjene MUP-a, RTCG, CDM iz vremena DPS:
Sredinom februara je u jednom danu, litijama prisustvovalo zbirno 62 hiljade ljudi, prema podacima bivšeg režima. Po gradovima: u Podgorici 21, Nikšiću skoro 9, Beranama i Pljevljima po 7 hiljada, i tako dalje. Napominjem da nije u pitanju „najmasovniji dan“, procjene MUP-a i medija bivšeg režima krećale su se od 30 do 100 hiljada, a bivši predsjednik države najčešće je govorio o cifri od 70 hiljada (na izborima iste godine čak tri puta više građana je glasalo za smjenu DPS). Opšte je poznato da su cifre medijski najviše obarane za litije u Nikšiću.
I pazite sad, za sve to vrijeme, DPS je odbijao dijalog sa SPC čak i na televiziji, a povlačenje zakona su glatko odbijali. Tek kad su se primakli izbori, inicirali su pregovore – fingirane, naravno, što je Crkva i prozrela.
Da se vratimo na 2025. Na prvom protestu koji je održan ove godine, prema procjeni Arhiva javnih skupova bilo je blizu 5 hiljada u Podgorici, što je manje od prosječno posjećene litije u Beranama ili Pljevljima. I dakako manje od brojnih protesta DF, Odupri se, itd u Podgorici.
Ipak, svega par dana nakon prvog protesta, predsjednik vlade (Spajić) pozvao je organizatore iz grupe „Kamo sjutra“ na razgovor, i taj poziv je odbijen, iako čovjek ne vlada decenijama nego je u mandatu premijera tek nešto više od godinu dana. I možda vam to zvuči danas kao „dobar dan“ – da premijer zove na razgovore, ali je to prije 30. avgusta bilo misaona imenica. Spajić je koliko vidim primio brojne kritike od protivnika protesta, zašto ih je uopšte zvao, dao pažnju itd. No, njegov poziv u ovom slučaju je direktna posljedica odnosno vrijednost 30. avgusta.
A znate šta je posledica/tekovina DPS? Odbijanje dijaloga, odbijanje TV sučeljavanja i „nećemo bez kako mi hoćemo“. Zato se nemojte čuditi što vas ljudi prepoznaju kroz DPS, pa sve i da se sjutra jasno ogradite od njih. To DPS radi i dan danas iz, što bi oni rekli, duboke opozicije. I dodao bih: pozicije gubitnika skoro svih izbora u poslednje četiri godine.
Izvor: Fejsbuk/IN4S