NEBO I PODNEBESJE: Kotorski biskupi znali su za Srbe, ali ne i za Hrvate

Koristeći mogućnost da osujeti njen ulazak u EU, Hrvatska se iživljava nad Crnom Gorom svojim nezajažljivim zahtjevima. Boku prisvaja kao svoju naseobinu još od rimskog doba, iako kotorski biskupi, za razliku od Srba, Hrvate ne pominju u svojim izvještajima Svetoj stolici. Hrvati se u Boki, službeno, kao narod pojavljuju tek od 19. vijeka

PIŠE: Jovan Plamenac

U srednjem i ranom novom vijeku ljudi su svoju pripadnost vezivali prije svega za vjeru, pleme, oblast, a potom za podaništvo (Mletačka republika, Osmansko carstvo, Habzburška monarhija). Tako je i pojam „Hrvat“ u 9. vijeku, i vjekovima kasnije, etnopolitička, plemenska kategorija – Populus Chroatorum (narod Hrvata).
Još potkraj 9. vijeka papa Jovan VIII pisao je knezu Branimiru: „te et omnem populum Chroatorum benedicimus“ („tebe i sav narod Hrvata blagosiljamo“). Sredinom 10. vijeka Hrvate pominje i Konstantin Porfirogenit u svom djelu „O upravljanju carstvom“. Najraniji pouzdani pomen Hrvata na Zapadu je u „Franačkim analima“ za 818. godinu, a na Istoku u Žitiju Konstantina Filosofa (Svetog Ćirila), napisanom oko 870. godine. Već od 9. vijeka Hrvati se u dokumentima od zajedničkog pomena sa ostalim Slovenima Sclavi sve više izdvajaju kao Croatae.

Hrvati se, potom, pominju i u izvještajima Svetoj stolici pićanskih (1589–1780), porečkih (1588–1775), novigradskih (1588–1808), pulskih (1592–1802) biskupa…
Međutim, Hrvati se ne pominju u izvještajima kotorskih biskupa!

Ali, pominju se Srbi! Na primjer, u „Izvještajima ad limina kotorskih biskupa Svetoj Stolici (1592–1708)“, koje je 2022. godine izdao Univerzitet Crne Gore, je i izvještaj od 1. decembra 1593, kojeg je potpisao kanonik Jeronim Palma kao prokurator biskupa Đirolama Bukije, u kojem u opisu stanja vjernika u dijecezi stoji: „Rasciani seu Serviani, qui per dioecesim morantur, sunt plus quam 6.000“ („Rašani, odnosno Srbi, koji borave po dijecezi, ima ih više od 6.000“.

I kasniji kotorski biskupi u svojim izvještajima Svetoj kongregaciji Koncila pominju Srbe: Đirolamo Ruska 1614, Vikentije Bot 1629, kaže populus Servianorum (narod Srba), Marko Zorzi 1660-ih kaže Serviani schismatici (Srbi šizmatici, tj. pravoslavni), Ivan Antun Zborovac 1669, 1673, 1675. i 1681. i Marin Draga 1692, 1704. i 1708. godine takođe pominju Srbe. U svojim svjedočanstvima o Kotorskoj dijecezi Srbe 1611. godine pominju i trgovci iz Kotora Stjepan Nikolića i Roko Palma…

Dubrovačka kancelarija koristila je i pojmove lingua serviana i carattere serviano, za jezik i pismo.

U svim ovim izvještajima za rimokatolike se, uglavnom, kaže: Latini ili Catholici. Ali nikada Croati.

Pa i novovjekovni zapadnjački putopisci: Italijan iz Bolonje Benedetto Ramberti (1533), mletački plemić Giovanni Battista Giustiniani (1553), venecijanski senator, hroničar i geograf Marino Sanudo (umro 1536), geograf i kartograf porijeklom iz Venecije, franjevac Francesco Coronelli (1650–1718), prirodnjak, putopisac i naučnik rodom iz Padove Alberto Fortis (1741–1803) za rimokatoličko stanovništvo u Boki kažu Latini, Cattolici (katolici) i Schiavoni (Sloveni), rjeđe Dalmati. Croati su im u unutrašnjosti Hrvatske, Slavoniji, Vojnoj krajini. 

OTKUD HRVATI U BOKI 

Papa Sikst V 1589. godine osnovao je „Ilirski zavod Svetog Jeronima“. Pod imenom Iliri u to vrijeme podrazumijevani su rimokatolici južnoslovenskih zemalja. Namjena Zavoda bila je da obrazuje sveštenike za ove krajeve. U 17. vijeku Zavod je djelovao kao „produžena ruka“ Kongregacije za propagandu vjere za prostor Balkana. U 19. vijeku, podobno razvoju modernih nacionalnih pokreta, ova ustanova poprima hrvatski identitet – pod austrijskom upravom i u rimokatoličkim crkvenim i akademskim krugovima sve više je nametana identifikacija rimokatolika s Balkana kao Hrvata. Od osnivanja, više puta joj je mijenjano ime, da bi 1971. godine bila preimenovana u „Papski hrvatski zavod Svetog Jeronima“.

Tako se u drugoj polovini 19. vijeka u Boki – kao i u Dubrovniku, Hercegovini, južnoj i srednjoj Dalmaciji – pojavljuju rimokatolici koji prihvataju hrvatsko ime. Hrvatsko ime u smislu kao u Hrvatskoj, Populus Chroatorum, u Boki, u izvorima, ne pominje se prije 19. vijeka, kao ni kod mnoštva Srba koji su sinhronizovanim dejstvom Rimokatoličke crkve i austrijske administracije nasilno prevedeni na uniju i potom u rimokatolicizam.

Ozbiljnom razmatranju pojave Hrvata u Boki, i uopšte u Crnoj Gori, ne pomaže ni „Crvena Hrvatska“ Konstantina Porfirogenita, zemlja od Cetine do Bojane koju nikada niko ni prije ni poslije njega nije pomenuo u svojim djelima, ni na Istoku ni na Zapadu, ni na područjima koje su naseljavali Hrvati, sve do 19. vijeka i hrvatskog nacionalnog preporoda, kada su se i rimokatolici u Boki, po uputstvu Rimokatoličke crkve, počeli izjašnjavati kao Hrvati. Ne pomaže ni grof Petar Tolstoj koji je na svom putovanju po Evropi (1697–1699.) zabilježio da u Perastu „žive Hrvati: morski kapetani, astronomi i mornari“, ni pjesma Andrije Kačića Miošića iz knjige „Razgovor ugodni naroda slovinskoga“ (1756.), sa stihovima: „Ter pokriva Boku od Kotora,/ Koja no je dika od Hrvata“…

Tolstojevi „morski kapetani, astronomi i mornari“ mogli su biti i na radu u Perastu, a pjesmu Andrije Kačića Miošića bilo bi interesantno vidjeti u originalu.

Hrvate u Boki pominje i Evlija Čelebija u svom putopisu iz 1664. godine. On u opisu okoline Herceg Novog (Ribnica) kaže: „Većina stanovnika su arnautski, bosanski i hrvatski junaci…“ A u autografu, izvornom tekstu, Čelebijinog putopisa stoji i da je on slučajno naišao na pet hrvatskih gazija (arapski: borac za vjeru, ratnik u ime islama) kod Ribnice (Podgorica). „koji su u vinogradu pekli kebabe (komadi mesa – J. P.) ogromne kao kuća i pili vino“. Na drugim mjestima on pominje hrvatske najamničke jedinice („Hırvat sekbânları“)… Za one, zajedno sa arnautskim i bosanskim junacima, kaže: „Svi se bave morskim razbojništvom, i po tome su poznati.“ Očito, riječ nije o narodu koji stalno živi na području Herceg Novog, kao ni kod Podgorice, nego o plaćenicima koji su čuvali granicu.
Ali sve ovo ne pomaže dokazu da su prije 19. vijeka stanovnici Boke bili Hrvati, dakle prije nego su tako počeli da se izjašnjavaju po uputstvu Rimokatoličke crkve. Tim ubjedljivije što pomena Hrvata nema tamo gdje bi ga moralo biti da ih je u Boki bilo – u izvještajima kotorskih biskupa Svetoj kongregaciji Koncila!

NAJHRVATSKIJI HRVATI 

Početkom februara 1941. godine, zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac je boravio u Dubrovniku i Kotoru. Pozivajući se na izvještaj „Katoličkog tjednika“, Viktor Novak je u „Magnum krimenu“ napisao: „Svaki kamen Boke Kotorske, riječi su dr Stepinca, dovoljno jasno dokazuje visoki kulturni nivo hrvatskog življa, ujedno je najbolji dokaz, tko je zapravo autohtoni elemenat“. Iz ove rečenice Zagrebačkog nadbiskupa nastala je u Hrvata omiljena krilatica: „U Boki kotorskoj svaki kamen govori hrvatski“.

Nakon što je, u krvi, razbijena Jugoslavija, čemu je Hrvatska dala ogroman doprinos, organizovano je mnoštvo naučnik skupova o Boki: „Hrvati Boke kotorske“, I dio (Zadar, 1996.), „Hrvati Boke kotorske“, II dio (Zagreb, 1998.), „Boka kotorska – jedno od izvorija hrvatske pasionske baštine“ (Tivat, 2006.), „Demografske promjene i kulturna baština Hrvata Boke kotorske“ (Zagreb, Kotor, 2017.), „Bokeljska mornarica i Kolo svetog Tripuna kao tradicija bokeljskih Hrvata“ (Zagreb, 2018.), „Identitet Hrvata Boke kotorske“ (Zagreb, Tivat, 2021.), „Hrvati u Boki“ (Boka, opština Sečanj u Vojvodini, 2024.)… Takođe, objavljeno je puno knjiga i tekstova o Boki kao oduvijek hrvatskoj.

Omiljeni lik, na kojeg se s guštom pozivaju, je filolog Frano Kurelc. On je živio u 19. vijeku (1811–1874), baš u vrijeme početka imenovanja rimokatolika u Boki Hrvatima. U tekstu „Tko su bili starosjedioci Boke kotorske: pismo prijatelju u Americi“, 1892. godine citira ga don Srećko Vulović, rođenjem Srbin, kasnije ljuti Hrvat i srbomrz: „Živo sam se uvjerio da u Dalmaciji, Dubrovniku i Kotoru Srbina starosjedioca nigdje ne ima, oliš onog što se za turskog progonstva tuj naseliti moglo. Ja Dubrovnika, Boke ni Crnegore za Srblje priznati ne mogu.“

Pitanja i poruke sa ovih skupova, iz knjiga i tekstova su: „Kako se srpstvo tako ukorijenilo na tlu Boke kotorske kad se oni naseljavaju tek krajem 17. stoljeća“, „Dokle velikosrpska krađa hrvatske kulturne baštine“, „Bokeljski Hrvati – najhrvatskiji Hrvati“, „Boka – zaljev hrvatskih svetaca“…

U „Večernjem listu“ od 7. januara 1997. godine hrvatski akademik Josip Pečarić, rođeni Kotoranin koji je u Beogradu završio PMF i na njemu doktorirao, i do 1987. godine radio u Beogradu, svjedoči: „Hrvatska bratovština ‘Bokeljska mornarica 809’ organizirala je predavanje u Zagrebu ‘Hrvatska kulturna baština Boke kotorske’. Predavač je počeo svoje predavanje konstatirajući kako je teško, u jednom predavanju, govoriti o hrvatskoj kulturnoj baštini Boke kotorske jer je ona ogromna. Zato će on govoriti o srpskoj kulturnoj baštini u Boki. Zatim je konstatirao da postoji pet zaista značajnih spomenika za koje se smatra da su srpski, a da će on pokazati kako niti jedan od njih nije srpski.“

Pogled na Boku kako Hrvata iz Hrvatske tako i Hrvata iz Crne Gore vjerno ilustruje prikaz knjige Đura Vidmarovića „Hrvati Boke kotorske kroz povijest. Sjećanja i zaboravi“, koji je u „Obnovi“ br. 4 objavio novinar Davor Dijanović, saznajemo da „kako ne bi bilo nesporazuma, odmah valja apostrofirati kako Hrvati u Boki kotorskoj nisu dijaspora, nego na tom prostoru žive od vremena doseljavanja cijeloga hrvatskog etnosa na područje rimskih provincija Dalmacije i Panonije, oni su neprekinuti dio hrvatskoga etnografskog prostora, dio hrvatskoga etničkog bića sa specifičnim povijesnim razvojem i baštinici tisućljetne hrvatske povijesti i hrvatske uljudbe“; da „Zdenko Žeravica u knjizi Rani srednji vijek Boke kotorske (2003.) piše da ‘prisutnost Hrvata u ovim krajevima u 6.-7. st. dokumentira i keramička posuda ukrašena valovnicom, kao i ulomci keramike s utvrde u Ulcinju iz ranobizantskog razdoblja, odnosno Justinijanovog limesa’“; da u 10. vijeku, „prema svemu sudeći, dolazi do cijepanja Dukljana na kasnije Crnogorce koji su se osamostalili i Hrvate koji su ostali u području Boke kotorske (u prilog tome govore suvremena genetska istraživanja…)“; da je 1371. godine „Kotorom zagospodario hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I“, a nakon njegove smrti „hrvatski bosanski kralj Tvrko I za čijeg je vladanja osnovan Herceg-Novi“; da je „upravo zahvaljujući hrvatskoj zajednici tijekom 17. i 18 st. Boka kotorska doživjela kulturno-ekonomski prosperitet“; da „50-60% ukupne kulturne baštine Crne Gore pripada Kotorskoj biskupiji, tj. djelo je tamošnjih Hrvata“; da „crnogorski nacionalisti, služeći se receptom velikosrpske Karadžićeve kuhinje, sve češće bokokotorske i crnogorske Hrvate proglašavaju crnogorcima katoličke vjere“; da se „u kotorskoj stolnici sv. Tripuna nalazi kristionica iz 8. stoljeća, sa svim stilskim oznakama koje ima i poznata krstionica kneza Višeslava – koja je jedan od najvažnijih signuma hrvatskoga povijesnog identiteta“; da je „grad Kotor svojom poviješću u svim njezinim segmentima integralni dio povijesti hrvatskog naroda“, itd, itd, itd…
Ovu knjigu izdala je „Hrvatska krovna zajednica – Dux Croatorum“ u Tivtu, 2011. godine.

Ipak, i pored svih ovih naučnih konferencija, publicističkih i novinarskih tekstova, kotorski biskupi u svojim izvještajima Svetoj stolici u Boki Hrvate ne pominju sve do 19. vijeka, do preimenovanja „Ilirskog zavoda Svetog Jeronima“ u hrvatski, odnosno uputstva Rimokatoličke crkve da se rimokatolici na Balkanu nacionalno izjašnjavaju kao Hrvati. A, unatoč Franu Kurelcu i sl, pominju Srbe.

NACIONALNI KOMPLEKSI HRVATA I CRNOGORACA 

Hrvatska je od 2013. godine članca Evropske unije. Pravilo da je za prijem novih članova u EU potrebna saglasnost svih njenih članica, Hrvatska obilno koristi i nezajažljivo muštra kandidata za ulazak u ovu zajednicu Crnu Goru dovodeći je do poniženja kojima se ne vidi kraj.
Hrvati danas na Crnogorce gledaju naduti svojim nacionalnim kompleksom, što zbog svog genetskog i duhovnog nasljeđa bečkih konjušara, što zbog svojih predaka Srba.
Na stadionu „Maksimir“ u Zagrebu 8. septembra 2025. godine odigrana je fudbalska utakmica između Hrvatske i Crne Gore. Grupa crnogorskih navijača na tribinama istakla je transparent „Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče“, a navijači Hrvatske su odgovorili: „Ubij Srbina!“ Crnogorski navijači progovorili su svojim uzorom Jevremom Brkovićem, jednim od, u crnogorskoj kulturi i crnogorskoj Udbi, najviđenijih identitetskih konvertita i prirodno posljedično antisrba, i tvorcem slogana kojeg su istakli. Hrvatski navijači odgovorili su duhom vazda krvožednog ustaštva naroda kojem pripadaju.

U crnogorskim medijima koji dišu duhom komunističke doktrine da je država konstituisana 1918. godine u stvari „velikosrpska tvorevina“ u kojoj je srpska buržoazija potčinila ostale narode i koja je u Drugom svjetskom ratu, u revoluciji pod okriljem nacističkog i fašističkog okupatora, izrodila crnogorsku, makedonsku i muslimansku (u novije vrijeme preimenovanu u bošnjačku) naciju, gest crnogorskih navijača je pohvaljen, a hrvatskih ignorisan, parafrazirano, ovako: To se nas ne tiče, mi smo Crnogorci.

Ali, koliko god komunistički nacionalni Crnogorci strugali nadgrobne spomenike svojih đedova Srba, i koliko god ih u tome podržavala zvanična hrvatska politika, u očima ustaške kame oni su Srbi.

Crnogorci kao nacija službeno se ne pominju prije 1945. godine. Nema ih u popisima stanovništva ni drugim dokumentima. Ima ih samo u poratnoj političkoj upotrebi prošlosti, kao proizvod ideologizirane, razbarušene istoriografije. I oni, kao i Hrvati, vuku nacionalni kompleks. I jedni i drugi, stoga, projektuju na prošlost današnje poimanje ove dvije nacije, hrvatske u Boki i novonastale crnogorske.

Prema posljednjem popisu stanovništva, 2023. godine, u Crnoj Gori živi 5.150 Hrvata, 0,83 odsto od ukupnog broja stanovnika. A rimokatolika u Crnoj Gori je 3,27 odsto. Dakle, u Crnoj Gori živi četiri puta više rimokatolika nego Hrvata. Ali tu razliku Hrvatima nijesu napravili velikosrbi, nego njihovi prijatelji Albanci. Albanci rimokatolici koji žive u Crnoj Gori nijesu pristali na projekat da budu Hrvati.

(Pečat)