Humanitarno - pjesničko veče u Sutomoru: „Pjer – Tako je moralo biti!“

U crkvi svete Marije u Sutomoru, u četvrtak 6. novembra 2025. godine, održano je humanitarno - pjesničko veče „Pjer – Tako je moralo biti!“, u organizaciji Laudato si’ tima župa Sutomore, Šušanj i Brca, u okviru inicijative koju je predvodila Marina Zgradić.

Povod susretu bilo je obilježavanje sedam godina djelovanja Narodne kuhinje Udruženja Žene Bara – velikog srca, jedinstvenog po tome što okuplja žene različitih vjera i nacija u zajedničkom humanitarnom radu i brizi za one koje s ljubavlju nazivaju „nesnađenima“. Veče je ujedno bilo i izraz zahvalnosti gradu Baru — gradu otvorenosti, zajedništva i topline, koji nadahnjuje ljude da budu bolji jedni prema drugima.

Program je započeo minutom ćutanja za žrtve nedavne tragedije u Tuzli, nakon čega je prisutne pozdravio voditelj večeri Božidar Vučetić, ističući važnost saosjećanja i zajedništva te osuđujući nedavne incidente u Baru riječima: „Naš grad je dom ljudi koji grade, a ne ruše; koji pomažu, a ne mrze.“

U emotivnom dijelu večeri nastupila je mlada gošća čijem je ocu nedavno zapaljena radnja. Na turskom jeziku otpjevala je pjesmu „Hajat Bajram Olsa“ („Kad bi život bio praznik“), dok je prevod pjesme pročitao dječak Simon Paladin. Stihovi o ljubavi, hrabrosti i praštanju duboko su dirnuli prisutne.

Veleposlanik Republike Hrvatske u Crnoj Gori, NJ. E. Veselko Grubišić, obratio se okupljenima biranim riječima, ističući koliko ga raduju događaji koji spajaju ljude i kulture: „Uvijek rado dolazim u Bar, grad topline i otvorenosti, u kojem sam uvijek lijepo primljen. Naša hrvatska zajednica u Baru i Svebarju dio je tog mozaika prijateljstva koji pokazuje da mostovi među ljudima uvijek pobjeđuju zidove. Neka i ovaj susret bude, kako bi Tin Ujević rekao, još jedna kocka vedrine u našim životima.“

Posebno dojmljiv trenutak bio je nastup članica udruženja Žene Bara. Njihova predsjednica Ljiljana Vujović podsjetila je na sedam godina rada Narodne kuhinje: „Svaka posuda koju smo pružile nosila je poruku: ‘U svojoj muci nisi sam.’ Jer pomoć nije samo hljeb — to je pogled, riječ, ruka koja ne pita, nego zagrli.“

Tom prilikom župi je darovala umjetničku sliku Blažene Djevice Marije, ulje na platnu, djelo slikara S. Pavlovića.

Slijedio je nastup Jovana Deure, korisnika kuhinje i beskućnika iz Beograda koji već petnaest godina živi u Baru. U znak obilježavanja 800. godišnjice nastanka „Pjesme stvorenja“ sv. Franje Asiškog, pročitao je njene stihove ispunjene duhovnošću i poniznošću.

mr. sc. Zdravko Paladin predstavio je gosta večeri — književnika i muzičara Josipa Petrlića Pjera iz Križevaca, umjetnika, pedagoga i autora brojnih djela za djecu i odrasle. Pjer je okupljenima predstavio svoj roman „Muka po Stjepanu“, a svojim iskrenim svjedočanstvom o teškom djetinjstvu, životnim kušnjama i vjeri duboko je dirnuo publiku.

Istakao je kako ga raduje što je u Baru upoznao mnoge dobre ljude, posebno mladića Sultana Berišu, čiji ga je životni put podsjetio na vlastito odrastanje — obilježeno siromaštvom, predrasudama i nasiljem, ali i neugaslom željom da se snagom vjere, rada i ljubavi iz tame uzdigne prema svjetlosti.

U znak podrške i prijateljstva, Pjer je Sultanu Berišiju uručio nagradu „Sutomorski brat“, rekavši da ga on „podsjeća na mladost koja boli, ali i rađa snagu“.

Na samom kraju večeri, Marina Zgradić uručila je gostu večeri encikliku „Laudato si’“ te zaključila riječima: „Laudato si’ — saradnici i animatori na župama Sutomore, Šušanj i Brca — zajednica su ljudi koja, nadahnuta enciklikom pape Franje, spaja brigu za čovjeka i brigu za sav stvoreni svijet. Okupila nas je iskonska čežnja da činimo dobro, da budemo humani — i da budemo zajedno. Večeras ćemo pomoći siromašnoj djeci donacijama — daćemo im ribu, ali, još važnije, naučićemo ih ribariti. Kroz svjedočanstvo i optimizam Pjera, želimo ih ohrabriti da se osamostale, da se odvaže i hrabro zaplove svojom lađom na pučinu života — poput našeg odvažnog Sutomorskog brata, Sultana.“

Na završetku večeri, lokalni preduzetnici izrazili su spremnost da u narednoj sezoni pruže prioritet pri zapošljavanju osobama u teškoj finansijskoj situaciji. Prikupljeni novčani iznos predat je udruženju NVU Žene Bara za kupovinu osnovnih potrepština djeci za Novu godinu — pidžama, četkica za zube, čarapa i drugih potrepština.

Iako je među dijelom prisutnih vladao žamor, neuobičajen za vjerske prostore, domaćini su ih srdačno prihvatili. Mnogi su, možda prvi put, došli na kulturnu manifestaciju iz ljubavi, znatiželje i poštovanja prema jednom od njih koji je primio javno priznanje. Crkvom je potom odjekivao dugotrajan pljesak — znak zajedništva i nade da dobrota i vjera još uvijek imaju presudnu riječ u našem vremenu.

Dr. sc. don Dejan Turza, upravitelj župe, u dopisu za medije predstavio je skulpturu „Laži jednog pacova“ iz ciklusa „Pustinjska orhideja“, djelo mladog vajara Marka Čakalovića, kojeg je nazvao „domaćim sinom i umjetnikom izuzetne pronicljivosti“.

„Djelo koje ne ostavlja ravnodušnim — ‚Laži jednog pacova‘, iz ciklusa ‚Pustinjska orhideja‘, djelo našeg domaćeg sina, vajara Marka Čakalovića — mladog umjetnika velikog talenta, već danas izuzetno cijenjenog u svijetu.“

Statua je snažna, gotovo uznemirujuća — ali upravo je to autor i želio: pokazati da je istina o stvarnosti u kojoj živimo često teška i jeziva. Lucifer, podsjetio je don Turza, izvana nije strašan: „Zlo ne dolazi obučeno u crveno, s rogovima i repom, niti poput pacova. Ono dolazi u liku svega što smo ikada poželjeli. Zato — molimo za mudrost.“

U vremenu tranšumanizma, kada čovjek pokušava nadmašiti svoje granice i postati vlastito božanstvo, rečeno je, Markovo djelo vraća nas suštini — podsjeća da duša ostaje ono što nas čini istinski živima. Njegova skulptura, tamna i snažna, progovara o lažima modernog doba — o prividu ljepote, o praznoj slici čovjeka koji u ništavilu traži smisao.

Pacov, simbol obmane, obavija lik bića koje je izgubilo svoj pravi identitet — no u toj borbi još tinja trag svjetlosti, dah Božjeg daha. Kako je rečeno, "kao što je govorio sveti Ivan Pavo II, pozvani smo birati kulturu života nasuprot kulturi smrti, koja čovjeka svodi na broj, algoritam, tijelo bez duše."

Marko Čakalović stvara s rijetkom hrabrošću i dubinom — ne gradi samo skulpture, već otvara prostor za pokajanje, nadu i molitvu. Njegova „Pustinjska orhideja“ cvjeta tamo gdje je sve pusto — kao svjedočanstvo da dobrota, istina i vjera još uvijek imaju snagu preobratiti svijet.

Među gostima koji su uveličali događaj, kako je saopšteno iz Župe Sutomore, bili su NJ. E. Veselko Grubišić, veleposlanik Republike Hrvatske u Crnoj Gori, eremitus prof. dr. sc. pater Damjan Cihi, Marko Đelović, direktor Karitasa Crne Gore, Zdravko Paladin, prvi saradnik Papinskih misijskih djela Kotorske biskupije, Ljiljana Vujović, predsjednica NVU Žene Bara sa saradnicama, Ilija Vukotić iz udruženja Župci Tajms, Vladimir Marvučić iz NVO Hrvatsko kulturno društvo Sveti Jeronim, Petar Đenđinović iz NVO Čisto more, te Snežana Simić i Milica Maja Leković iz NVO Šapica.