PIŠE: Protojerej Jovan Plamenac
Već smo počeli da na jednomjesečne Liturgije u crkvi Svete Trojice na Rumiji izlazimo sa ljubopitljivošću što nas tamo očekuje. Prethodna dva puta, u avgustu i julu, na fotografijama smo vidjeli čudesni svjetlosni stub koji se iz vedra neba, bez oblačka, spuštao na crkvu. Vidjeli smo ga samo na snimcima, bez obzira iz kojeg ugla su načinjeni.
Danas, 16. septembra, nije bilo svjetlosnog stuba. Ali, dočekala su nas tri goluba. Na 1600 metara nadmorske visine, daleko od nekog naselja. Nadlijetali su vrh planine pred Liturgiju i tokom nje.
Čudesna je Rumija, čudesna Rumijska crkva. Stotinama godina preci današnjih pravoslavaca, rimokatolika i muslimana podrumijskog kraja iznosili su po kamen na Trojčindan, u čuvenoj litiji, s molitvom da jednog dana crkva Svete Trojice bude obnovljena. Činili su to kako u vrijeme dok su svi oni bili pravoslavni, tako i kada je jedan dio njih primio što rimokatolicizam što islam.
Rumijska crkva je zavjetna crkva. To je najupečatljiviji, najsilniji narodni zavjet na području današnje Crne Gore. Da on bude sasvim ispunjen, potrebno je da crkva Svete Trojice, sada od metala, bude obzidana tim kamenom, nadojenim mnogogeneracijskim trudom, nadom, vjerom i molitvom. Vjerni narod Bara, i dalje, do Herceg Novog, prije pet godina započeo je zaista sveti posao ispunjenja tog zavjeta, ali crnogorski bogoborni režim to je spriječio.
Jedan od ispita ne samo zrelosti, nego i ljudskosti nove crnogorske vlasti biće njen odnos prema najsvetijem predačkom zavjetu u državi u kojoj će da vlada – da li će dopustiti njegovo potpuno ispunjenje!
