PIŠE: Milenko Jovanović
Nemoguće je odoljeti. Nemoguće je ne podsjetiti se. Nedavno je u rafiniranoj teološkoj radionici potpredsjednika Vlade Crne Gore, dr Filipa Ivanovića, konačno objavljeno ono što ni Sveti Sava nije znao: svaka eparhija Srpske pravoslavne crkve je zapravo jedna mala, vesela, samoupravna Crkva. Bez patrijarha, bez hijerarhije, ali s mnogo mašte.
Čuli smo već, po Ivanoviću, mitropolit Joanikije je poglavar SPC u Crnoj Gori. A patrijarh Porfirije — pa on je nešto kao gostujući profesor u Crkvi kojoj nije nadređen, nego samo naiđe kad ga pozovu. Ili kad treba da se nešto potpiše, kao onaj Ugovor što je tako nevješto srušio brojne iluzije iz filma “Crna Gora kao nezavisna crkvena realnost”.
Ali, eto, koji je sad mitropolit poglavar Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, prebodobni Filip(ij)e?
Da li je Metodije - episkop budimljansko-nikšićki, novoizabrani mitropolit? Sabor SPC mu je dodijelio titulu. Zvuči nezgodno, znam. Jer ako ćemo po tvojoj novoj crkvenoj geopolitici — on bi sad trebao da bude mitropolit mitropolita, jerbo pokriva više teritorije unutar Crne Gore. Ili, da kažemo crkveno-vojničkim rječnikom: postaje “komandant teritorijalno značajnijeg fronta”.
Čekaj, šta sad? Da li se vladika Joanikije naljutio? Da li će sazvati vanrednu sjednicu „Sinoda Crne Gore“ koju, prema tebi, Filip(ij)e vodi sam sa sobom? Ili će pak, po uzoru na tvoju izjavu u Briselu, i vladika Metodije dobiti svoju malu, simpatičnu, autonomnu crkvenu državicu — Crkvenu kneževinu Nikšić i Šavnik?
Tvoj komentar pred evroparlamentarcima je, priznaćeš, bio sjajan pokušaj da se proda magla na kilograme, a bogoslovlje na grame. Zamisli tu scenu: Sokol iz Hrvatske ti dobacuje da se „poglavar SPC u Crnoj Gori“ našao s Putinom, a ti — hrabro, državnički — odgovaraš da nije! Ne, ne, Filip (ij)e! To je patrijarh! A u Crnoj Gori, pazi sad, poglavar je vladika Joanikije. Kako li samo nismo do sad znali?
Dakle, da rezimiramo:
– Porfirije nije poglavar, jer nije iz Banjana.
– Joanikije je, jer jeste.
– Metodije sad postaje mitropolit, ali se ne računa.
– A svaka eparhija je nezavisna, osim kad nije.
– Patrijarh ide u Moskvu, ali kao turista.
– A Joanikije nije išao, dakle nije kriv.
Genijalno, Filip(ij)e. Akademski. Bogoslovski. Evropski.
Sabor SPC, naravno, nije razumio tvoju revoluciju. Oni tamo još žive u starim vremenima — u doba kad je Patrijarh bio vrh Crkve, a ne neki „strani agent“ sa beogradskim akcentom. Čak su i Metodiju dali mitropolitsku titulu bez da su te pitali. Zamisli! Kao da Crna Gora nije kodifikovana u ustavu SPC kao nešto posebno. A tebi niko ni eparhiju nije ponudio. Sram ih bilo!
Pa još i onaj prokleti Predanjski kanon — u kojem se jasno navodi da je Patrijarh duhovni otac cijele Crkve — zamisli, i u Crnoj Gori. Još malo pa će napisati da je i Trojičindan zajednički praznik, a ne lokalna manifestacija sa krofnama i LGBT performansom.
Nego, Filipe, imam jedno pastirsko pitanje: ako si već formirao u glavi novu crkvenu arhitekturu, hoćeš li nam možda otkriti ko je Poglavar u Pljevljima? Ili da čekaš da Sinod formira žiri za izbor? Možda ga ponudimo u paketu sa turističkom ponudom — „Dva mitropolita i jedan poglavar za cijenu od jedne samoupravne eparhije!“
Ne zamjeri, ali bojim se da ćeš na kraju ostati poznat po jednom — da si kao potpredsjednik Vlade prvi čovjek u istoriji koji je uspio da u istoj rečenici i promijeni kanon i zbuni patrijarha. Nije mala stvar.
I zato, evo iskrenog predloga: ako već dijeliš funkcije, zvanja i nadležnosti, ne budi škrt. Ja bih, recimo, neskromno, pristao na titulu “poglavar kolumnističke arhieparhije Medijsko-ironijske”, a ti ostani ono što si bio i ostao — arhimagistar sa specijalizacijom iz nadrikanonologije.
Praštaj ako je ironija jaka, ali kad si ti u pitanju — lako padne na dušu.
