„Prljave ruke“ otvorile pitanja morala i vlasti na "Barskom ljetopisu"

U okviru pozorišnog programa 39. „Barskog ljetopisa“, na Ljetnjoj sceni Doma kulture izvedena je predstava „Prljave ruke“, nastala prema čuvenom djelu francuskog filozofa i pisca Žan-Pola Sartra, u produkciji Centra za kulturu Tivat i režiji Juga Radivojevića.

Sartrova politička drama, napisana 1948. godine, jedno je od značajnih djela egzistencijalističke književnosti. Kroz sukob ideala i stvarnosti političke borbe, predstava otvara pitanja slobode, odgovornosti, morala i etike, odnosno dilemu da li je moguće ostati „čistih ruku“ u svijetu u kojem se političke odluke često pravdaju višim ciljevima.

Barska publika predstavu je pratila sa velikom pažnjom, a nakon izvođenja o komadu, glumačkim izazovima i specifičnom rediteljskom pristupu govorili su Lazar Đurđević, koji tumači lik Igoa, i Miloš Biković, koji igra Oderera.

Posebnost predstave je i u tome što je reditelj Jugo Radivojević odlučio da je postavi bez klasične scenografije i rekvizita. Đurđević kaže da je ekipa u početku bila iznenađena takvom odlukom, ali da se ona pokazala kao veoma dobar izbor jer je glumce usmjerila na unutrašnju igru i izgradnju likova.

On je istakao da mu je Sartrov tekst predstavljao jedan od najzahtjevnijih materijala na kojima je do sada radio, a iskustva koja je stekao tokom usavršavanja u Americi nakon studija pomogla su mu u izgradnji složenog lika Igoa.

Đurđević je posebno govorio o aktuelnosti predstave i tragediji mladih ljudi koji su nesigurni, nesnađeni i lako prihvataju opasne ideje.

„Sartr je fantastičan pisac i stvarno je sreća raditi takvog autora. Pozorišta treba da budu što hrabrija i ne treba da bježimo od velikih pisaca. Ovo je zapravo bio najteži materijal na kojem sam do sada radio“, kazao je Đurđević.

On je ukazao i na to da je priča o mladim ljudima koji prihvataju ideologije i danas veoma aktuelna, posebno u vremenu kada je ogromna količina informacija dostupna svima.

„Za bilo koju informaciju danas imate doslovno 15 uglova i više ne znate šta je istina“, kazao je Đurđević, govoreći o tome kako mladi ljudi mogu biti podložni idejama koje prihvataju bez dovoljno kritičkog promišljanja.

Predstava je imala i neočekivani tehnički izazov. Tokom izvođenja na Ljetnjoj sceni više puta je nestajala struja, ali je publika uključivanjem svjetala na mobilnim telefonima pomogla da se predstava nastavi.

Đurđević kaže da je neobična situacija čak na izvestan način odgovarala atmosferi predstave koja govori o ratnom stanju.

„Nije to mnogo publiku izbacilo iz priče, nego su ljudi odmah sami popalili bljeskove na telefonima, što ja nikada u životu nisam doživio na sceni“, ispričao je on.

Govoreći o specifičnoj postavci bez scenografije i činjenici da publika okružuje scenski prostor sa više strana, Đurđević je kazao da mu ta bliskost sa gledaocima prija jer stvara posebnu energiju i osjećaj zajedništva.

Miloš Biković je, govoreći o barskoj publici, istakao da se odmah vidi da je riječ o publici koja redovno prati pozorište i čita, što za glumce predstavlja i zadovoljstvo i odgovornost.

Posebno se osvrnuo na probleme sa ozvučenjem tokom predstave. Otvorena scena, objasnio je, predstavlja dodatni izazov jer zvuk nestaje u prostoru, pa glumci moraju da govore glasnije i izražajnije.

„Otvoren prostor ‘jede’ zvuk, pa morate igrati glasnije, jače i izražajnije, što nam je uzelo dosta energije“, kazao je Biković.

Dodatni problem predstavljali su nestanci struje i neizvjesnost da li mikrofoni i zvučnici rade, ali je, kako je istakao, pozorište živa stvar u kojoj glumac mora da reaguje na sve nepredviđene okolnosti, a da pritom ne naruši predstavu.

Biković je posebnu pažnju posvetio Sartrovim pitanjima morala, etike i vlasti. Kao jednu od ključnih dilema izdvojio je pitanje da li čovjek koji se bavi politikom može da pravi kompromise i istovremeno ostane „čiste savjesti“.

„Da li čovjek koji uđe u vlast, koji se bavi politikom i mora da pravi kompromise, može da ima prljave ruke, a čistu savjest? Kako čovjek na vlasti može zapravo da ostane čist, da li je to uopšte moguće i, pošto nije moguće, gdje je granica?“, kazao je Biković.

On je dodao da se moralne granice najlakše brane dok čovjek nije suočen sa teškim izborima. Kada se nađe u poziciji da mora da bira između različitih interesa, te granice, prema njegovim riječima, postaju sve tanje.

Biković je ukazao i na paradoks vlasti – da čovjek ponekad ulazi u politiku sa idealima i željom da nešto promijeni, ali da se, kada dođe na vlast, može naći u situaciji da mu očuvanje vlasti postane važnije od ideala sa kojima je započeo politički put.

Na kraju je govorio o razlici između filma, televizije i pozorišta, naglasivši da ništa ne može da zamijeni neposredni kontakt glumca i publike.

„Živi kontakt sa publikom je nešto što film ne može nikada da da. Ma koliko da je energetski bilo zahtjevno i koliko god da vas iscrpi, živi kontakt sa publikom je ipak nešto najljepše i predstavlja najveću moguću nagradu za glumca“, poručio je Biković.

Pored Lazara Đurđevića i Miloša Bikovića, u predstavi igraju Lara Dragović, Maša Labudović, Dušan Kovačević, Jelica Vukčević, Igor Damjanović i Pavle Bogojević.

Asistent režije i autor scenskog pokreta je Igor Damjanović, dok je za scenski govor bila zadužena Dubravka Drakić