PIŠE: Milenko Miško Jovanović
Smrt generala Ratka Mladića u Hagu nije samo vijest o odlasku jednog vojnika. Za veliki broj Srba ona je trenutak u kojem se ponovo otvaraju rane jednog vremena, ali i pitanje koje već decenijama dijeli javnost – ko je bio Ratko Mladić i kako će ga istorija jednoga dana pamtiti.
Za njegove brojne poštovaoce i one koji znaju punu istinu odgovor je jasan - bio je srpski general, čovjek koji je stao ispred svog naroda onda kada je bilo najteže i simbol borbe za Republiku Srpsku.
Upravo zato je odjeknula poruka Milana Kneževića, lidera DNP-a nakon jučerašnje vijesti o Mladićevoj smrti:
„Slava je vječna, a patnja je kratka, svaka srpska kuća ima jednog Ratka.“
To nije bila samo politička poruka. Za mnoge Srbe ona je predstavljala izraz odnosa prema generalu koji je, u njihovom doživljaju, postao simbol jedne generacije koja je branila svoje kuće, porodice i narod.
Andrija Mandić je uputio saučešće Mladićevom sinu Darku, u svoje ime i u ime Nove srpske demokratije.
„Upravo sam Darku Mladiću, u svoje i u ime Nove srpske demokratije, uputio saučešće povodom smrti njegovog oca, generala Ratka Mladića“ - objavio je predsjednik Skupštine Crne Gore neposredno nakon vijesto o smrti još jednog znamenitog Srbina u haškom kazamatu.
U vremenu kada se u dijelu javnosti gotovo svaki pozitivan pomen Mladićevog imena dočekuje osudama, ovakve poruke imaju posebnu težinu.
General koji je za Srbe ostao simbol čovječnosti
Ratko Mladić nije bio političar. Bio je vojnik.
Njegovo ime vezano je za najteži period u novijoj istoriji srpskog naroda zapadno od Drine – godine rata, stradanja, izbjeglištva i borbe za teritorije na kojima su Srbi živjeli oduvijek.
Za njegove poštovaoce i njegov narod, Mladić nije bio čovjek koji je tražio rat, već vojnik koji je u ratu koji je već počeo dobio zadatak da komanduje vojskom i štiti srpsko stanovništvo.
Zato ga ogromna većina Srba i danas doživljava kao branioca, kao generala koji je stajao ispred svog naroda, a ne iza njega.
Ta slika nije mogla biti izbrisana ni godinama provedenim u Hagu.
„Ne bojte se ništa“
Jedan od snimaka koji ponovo kruži društvenim mrežama nakon vijesti o njegovoj smrti prikazuje Mladića u kontaktu sa muslimanskim civilima tokom evakuacije iz Žepe.
Na snimku im se obraća riječima:
„Dobar dan, ja sam general Mladić. Ne bojte se ništa, želim vam srećan put. Doviđenja.“
Za one koji u Mladiću vide heroja, a kojih je ogroman broj, ovaj snimak predstavlja važan dio slike o generalu koja, ciljano, nikada nije dobila dovoljno prostora u zapadnim i dijelu regionalnih medija.
Posebno se izdvaja njegova rečenica:
„Ja vašu djecu i vas spašavam, a naša djeca su pobijena 1992. godine u kanjonu Žepe. Nemojte više da okrećete oružje na nas.“
Te riječi treba posmatrati u kontekstu rata u kojem su stradali i Srbi, Bošnjaci i Hrvati, a svaka strana ima sopstveno sjećanje na strahote koje je preživjela.
Srebrenica – mjesto oko kojeg i danas traju žestoki sporovi
Mladićevo ime ne može se odvojiti od Srebrenice i, najblaže rečeno, tendenciozne i pristrane presude Haškog tribunala. Međutim, isto tako ne može se zanemariti činjenica da postoji izuzetno veliki broj veoma respektabilnih ljudi, među kojima su i najviši funkcioneri policije u Srebrenici (Muslimani) koji osporavaju ključne interpretacije događaja iz 1995. godine, brojeve žrtava, kvalifikacije i način na koji je Srebrenica predstavljana u političkom i medijskom prostoru.
U ukuonoj javnosti godinama postoji stav da su pojedini brojevi i narativi o Srebrenici bili politički instrumentalizovani, kao i da je stradanje Srba u okolini Srebrenice jedva i predstavljeno.
To ne znači da se mogu ignorisati utvrđene činjenice o zločinima nad bošnjačkim zarobljenicima i civilima, ali znači da pitanje načina na koji će istorija vrednovati cjelokupni rat u Bosni i Hercegovini nije i ne može biti zatvoreno jednim političkim narativom.
I upravo tu leži jedan od razloga zbog kojih će Mladić i poslije smrti ostati predmet ogromnih sporova, a za svoj narod nesporni heroj.
Njegova poslednja želja – pored Ane
A iza generala, ratova, sudnica i istorije ostao je čovjek i njegova porodica.
Mladić je, prema navodima njegovog advokata, želio da bude sahranjen u Beogradu, pored svoje kćerke Ane.
To je možda i najličniji simbol njegovog odlaska – poslije svih generacija koje su ga gledale kao vojnika i simbol, on će se vratiti u Srbiju kao otac koji želi da počiva pored svog djeteta.
I zato će njegova sahrana za mnoge Srbe biti više od ispraćaja jednog generala.
Biće to ispraćaj čovjeka koji je, svidjelo se to nekome ili ne, postao dio srpskog istorijskog pamćenja, vojničke i ljudske časti.
General kojeg njegov narod nije zaboravio
Ratko Mladić je umro daleko od Srbije, u Hagu, nakon godina života u zatvoru.
Njegovo ime i djelo - nastavljaju da žive!
Za jedne ostaje osuđeni ratni komandant. Za druge – general, junak, heroj, vojnik i simbol otpora i odbrane srpskog naroda.
I dok će se o njegovoj ulozi u ratovima devedesetih još dugo voditi rasprave, jedna stvar je nesporna - Ratko Mladić je za ogroman broj Srba postao i ostaje simbol jednog vremena u kojem su vjerovali da se bore za goli opstanak.
Zato su riječi Milana Kneževića o tome da „svaka srpska kuća ima jednog Ratka“ za mnoge mnogo više od političke poruke, i predstavljaju izraz jednog duboko ukorijenjenog osjećaja.
Osjećaja da su, bez obzira na presude i političke interpretacije, svojim generalima dužni da sude i po svom sjećanju, a ne samo po tuđim presudama, iz akojih najčešće stoje stvarni zločinci i dželati.
A Srbi su generala Ratka Mladića, bez obzira na sve podjele, zapamtili.
I nisu ga zaboravili. Niti će! Srpski general je pred vječnošću!!!
